Hrvatska je bogata vrstama zmija, gdje nalazimo čak 15 vrsta. Zmije Hrvatske uključuju i tri otrovnice, no ljudi se često neopravdano boje ovih beznogih gmazova.
Zmije su životinje iz skupine gmazova. Kao i ostali gmazovi, prekrivene su ljuskama, polažu jaja (neke vrste imaju unutrašnji razvoj jaja), ne stvaraju stalnu tjelesnu temperaturu pa se moraju grijati na suncu i hladiti. Imaju mnoge posebnosti od ostalih gmazova. Karakterizira ih nedostatak udova, očnih kapaka i vanjskog uha te izduljeno tijelo, posve pokriveno ljuskama. Zbog izduljenosti tijela imaju povećan broj kralješaka, a takav je izgled evolucijska prilagodba puzanju kroz uske otvore i procjepe. Također zmije imaju posebno prilagođenu građu glave: kosti čeljusti i nepca vezane su naime samo ligamentima, što im omogućava gutanje mnogostruko većega plijena. Zmije kako rastu presvlače kožu – pa često nalazimo na staru, izvrnutu kožu.
Zmije nemaju očne kapke, nego prozirnu ljusku koja pokriva oko i štiti ga od ozljeda. Zmije nemaju vanjskih slušnih organa i slabo čuju zvukove koji se šire zrakom, ali preko kostiju donje čeljusti dobro osjećaju vibracije tla. Jezik zmiji služi za prikupljanje mirisnih informacija o neposrednoj okolini.
Ljubiteljice sunčanja
Zmije uglavnom žive samotnim životom i okupljaju se u veće skupine samo tijekom hibernacije (zimski san) i u razdoblju parenja. Neke zmije zbog visokih temperatura i suše miruju i u najtoplijem dijelu godine, a to se naziva estivacija (ljetni san).Velika većina vrsta aktivna je danju, zbog ovisnosti o sunčevoj energiji, dok je samo manji dio vrsta u toplijim krajevima aktivan i noću. Danju se zmije uglavnom griju na otvorenim osunčanim površinama, a kao idealno mjesto za skrivanje služe im hrpe kamenja i suhi komadi drveta. U Hrvatskoj je samo pjegava crnokrpica aktivna jedino noću kada se hrani macaklinima i gušterima.
Razmnožavanje
Zmije se bude u rano proljeće i nakon privikavanja na novu sezonu, ubrzo se počinu pariti. Parenje započinje u rano proljeće ritualnim borbama mužjaka, kojima je cilj utvrditi dominaciju na određenom području. Mužjaci se udvaraju ženkama tako što slijede njihov miris, a nakon toga ih i stimuliraju nježnim dodirima tijela. U zmija često nailazimo na klupko više mužjaka omotanih oko ženke. Dolazi do unutarnje oplodnje jajašaca iz kojih se razvija potomstvo. Ženke mnogih vrsta polažu jaja na pogodna mjesta i zatim ih napuštaju, a neke ih čuvaju od predatora dok se mladunci ne izlegu.
Neke vrste, poput riđovke, rađaju i žive mlade (ovoviviparija) koji izlaze iz jajne ljuske još u tijelu majke, neposredno prije okota. Mladunci su odmah spremni za samostalan život i napuštaju majku čim se izlegu.
Prehrana zmija
Sve su danas poznate vrste zmija mesožderi, a u njihovoj su prehrani uglavnom žabe, gušteri, druge zmije, ptice i njihova jaja, mali sisavci, ribe i kukci. Plijen love iz zasjede ili aktivnim traženjem, a gutaju ga cijela. Bjelouška i ribarica su vezane za plijen uz vode, a ribarica na dnu lovi često sitnije ribe.
Karakteristika zmija jesu vrlo pokretljiva usta, što im omogućava gutanje plijena višestruko većeg od glave. No zmije su i same sastavni dio prehrane mnogih divljih životinja. Tako se zna da se zmijama barem povremeno hrane neke vrste ptica, medvjedi, divlje svinje, lisice i druge zmije. Poznato je da bijele rode izrazito vole bjelouške te da im ove zmije čine značajan dio jelovnika.
Zmije otrovnice
Zmije otrovnice, kod nas poskok, riđovka i žutokrug su razvile otrov kao dio lovačkog arsenala. Ljutice, Viperidae imaju hemotoksičan otrov, što znači da sadrži proteine koji razbijaju krvne stanice. Izazivaju unutrašnje krvarenje, naticanje, nekrozu i vrlo su bolni. Pored toga, među najdjelotvornije sastavne dijelove otrova ljutica spadaju i proteini koji sprečavaju zaustavljanje krvarenja što rezultira masivnim unutrašnjim krvarenjem i razaranjem okolnog tkiva. Krvarenje nastupa ispod kože, u nosnoj šupljini i ustima, a prije svega u probavnom sustavu i mozgu plijena.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Ljutice ubrizgavaju otrov otrovnim zubima koji su dugački i odgovaraju načinu lova iz zasjede. Kad miruje, zubi su savijeni prema natrag uz gornju stranu usta, a kad ih otvori izlaze iz nabora u nepcu i izravnavaju se okomito na gornju čeljust. Događa se, da im se zubi istupe ili čak i istrgnu. No, to nije problem jer je zamjenski zub već u čeljusti i vrlo brzo izbija.
Što učiniti u slučaju ugriza zmije?
Sve tri vrste otrovnica pripadaju rodu ljutica (Vipera). Te se vrste mogu se prepoznati po karakterističnoj cik-cak šari na leđima, glavi koja je širinom jasno odvojena od vrata, te po kratkom zdepastom tijelu i očnim zjenicama u obliku vertikalnog proreza (od neotrovnica takve zjenice ima jedino crnokrpica). Po obojenosti odstupa riđovka, koja može biti i potpuno crna ili imati niz isprekidanih poprečnih pruga.
Katkad se još spominju crnokrpica i zmajur kao zmije “poluotrovnice”, ali one, iako imaju žlijezde koje proizvode otrov i stražnje zube kojima ga ubrizgavaju, ne mogu dovoljno ugristi čovjeka da bi mu ubrizgale otrov, a i samo unošenje otrova presporo je da bi ugrozilo čovjeka.
Vrste zmija u Hrvatskoj i njihova rasprostranjenost
Poznato je da u Hrvatskoj živi 15 (možda i 16) vrsta zmija, od kojih su samo tri otrovnice (poskok, riđovka i planinski žutokrug), dok je preostalih 12 neotrovno i neopasno. Zbog blage klime u Hrvatskoj su zmije vrlo široko rasprostranjene. Većinu vrsta nalazimo u krškom području.
U kontinentalnom području i nešto manje u krškom uz vodu su česte bjelouška (Natrix natrix) i ribarica (Natrix natrix). Ribarica je najčešće sivkasta ili smećkasta, ali katkad i žućkasta ili zelenkasta, a bjelouška može biti tamnije ili svjetlije siva, smeđa, čak i crna, s prepoznatljivim bijelim (ponekad žutim) uškama. Obje vrste dobro plivaju, a ribarica i dobro roni.
Još jedna vrlo česta vrste kontinentalne Hrvatske je bjelica (Zamenis longissiumus), također je nalazimo po nekim otocima. To je velika zmija, može narasti i preko dva metra. Dobar je penjač i veći plijen ubija davljenjem. Smukulja (Coronella austriaca) je česta vrsta kontinentalne Hrvatske, a dolazi i te na nekim otocima poput Krka, Cresa i Brača. Smukulje zbog dva reda tamnih pjega koje su iza glave malo veće katkad su u obliku rogova ili krune ljudi zamjenjuju za riđovke.
Riđovku (Vipera berus) nalazimo u poplavnim šumama i livadama Turopolja i Slavonije, a može biti uobičajeno obojena s karakterističnim uzorkom na leđima ili posve crna.
Uz krško područje nalazimo najveći broj vrsta. Četveroprugi guž (kravosas; Elaphe quatuorlineata) naša je najveća zmija koja naraste čak do 250 cm, no nije agresivna.
Zato je crna poljarica (Hierophis viridiflavus), zvan u Istri črni gad), vrlo agresivna zmija. Ova tamna zmija dolazi dolazi na sjeverno jadranskoj obali i zaleđu. Slična po agilnosti i agresivnosti, ali maslinastosiva do sivosmeđa je i šara poljarica (Hierophis gemonensis), a također dolazi uzduž obale. Rijetka i prilično velika (do 2 m), žuta poljarica (Dolichophis caspius) živi samo na Lastovu i obližnjim otočićima, na otoku Olibu te u vrlo malim populacijama na istoku Hrvatske.
Šilac (Platycepis najadum) je još jedna agilna zmija. Ime je dobila po vitkom i tankom tijelu s dugačkim tijelom. Dolazi na obali, ali i na visokim obalnim planinama kao što je Biokovo.
Crvenkrpica (Zamenis situla) je prepoznatljiva po crvenkastim do smećkastim mrljama tamnih obruba. U Hrvatskoj živi od Istre na sjeveru do krajnjeg juga, kako na mnogim otocima tako i u kontinentalnim dijelovima Dalmatinske zagore, a dolazi i na višim predjelima Velebita.
Tu su i dvije poluotrovnice. Zmajur (Malpolon insignitus) je sive boje, krutog držanja i pomalo zastrašujućeg izgleda, s “obrvom” iznad oka. To je velika i do dva metra, prilično agresivna zmija, glasno i dugo sikće. Najbrža je od svih europskih zmija. Dolazi u priobalju sve od Istre do južne Dalmacije te na mnogim otocima.
Sličnog areala, ali dosta manja crnokrpica (Telescopus fallax), najčešće je sivkasta s tamnim mrljama. Lovi najčešće u sumrak i noću, izvlači plijen iz zaklona, a često se i prikrada.
Poskoka (Vipera ammodytes) nije teško prepoznati po izraslini (roščiću) na vrhu glave. Može biti siv, žut, smeđ, s cik-cak linijom, snažna tijela dugačkog do metra. U Hrvatskoj ga nalazimo u krškom području Dalmacije, Like, Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i Istre, ali i na panonskim gorama poput Kalnika, Medvednice i brežuljaka Hrvatskog zagorja.
Mnogo manji žutokrug (Vipera ursinii) varira od svijetlosive do žute boje, s tamnom cik-cak šarom duž leđa. Ovu ćemo zmiju naći samo iznad nadmorske visine od 1000 metara – na južnim obroncima Velebita, Dinare, Troglava i Kamešnice te pojedinim ličkim planinama.
Još sa sigurnošću nije sigurno da u Hrvatskoj živi podzemna zmija sljeparica (Typhlops vermicularis). Zabilježena je na Dugom otoku 1977., no moguće je da se radilo o greški.
Fotografije: Boris Lauš, Hyla
O autoru
