Zmajur – velika poluotrovnica “opakog” izgleda

Zmajur – velika poluotrovnica “opakog” izgleda

Zmajur ili zrva (Malpolon insignitus) je uz crnokrpicu naša poluotrovnica. Velika je i zbog obrva opakog izgleda, no nije opasna za ljude.

Iako mu je prosječna mu je dužina oko 170 centimetara, zmajur može narasti do čak 230 centimetara. Ženke su doduše manje od mužjaka i ne prelaze 140 centimetara dužine. Velika je i snažna zmija, uske glave koja nije jasno odvojena od tijela. Iznad velikih očiju s okruglim zjenicama nalaze se specifične izražene ljuske koje zmiji daju takozvani “opaki pogled”. Frontalna je ljuska na glavi izdužena i udubljena. Uglavnom je jednobojan, najčešće blijedo do tamno siv, maslinast, crn ili smećkast. Ponekad se mogu naći raštrkane svijetle ili tamne mrlje po leđnoj strani, a bočne ljuske kod ženki često imaju tamne točke s bijelim obrubom. Mladunci imaju tamni resast uzorak na glavi i tamne mrlje na leđima. Trbuh je žućkast s crnim uzorcima ili bez.

PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!

U Hrvatskoj živi u priobalju sve od Istre do južne Dalmacije te na mnogim otocima. Živi na nižim nadmorskim visinama, uglavnom do 500 metara. Prilagodljiva je zmija koja voli osunčana staništa s biljnim ili kamenitim pokrovom te grmoliku vegetaciju poput makije i gariga. Živi i na poljoprivrednim površinama, ali i na obalama rijeka te otvorenim šumama. Aktivan je danju, no unatoč veličini je dosta je plašljiv i brzo pobjegne od opasnosti.

Plijen lovi prvenstveno vidom, radi čega često proučava okoliš tako da uspravi prednji dio tijela poput kobre. Zmajur je uz šilca jedna od najbržih Europskih zmija. Kad je ulovljen, agresivan je i glasno sikće, zbog čega je i dobio hrvatsko ime zmajur. Luči otrov koji mu pomaže u lovu na plijen koji su najčešće gušteri, mali sisavci, male zmije, a ponekad i ptice, pogotovo one koje gnijezde pri tlu.

Saznajmo više o zmijama Hrvatske!

Otrovni zubi smješteni straga u gornjoj čeljusti, obično u razini oka. To znači da običan ugriz ne dovodi do ispuštanja otrova, već otrov može ispustiti isključivo u plijen prilikom gutanja. Čak i u slučaju da zakači čovjeka, otrov nije opasan za ljude. Najčešći simptomi ugriza nateknuća su kože i povišena temperature koja prođe nakon par sati.

Parenje se odvija tijekom travnja i svibnja, nakon hibernacije. Prije parenja mužjaci sudjeluju u žestokim borbama za ženke. Ženke lijegu 4-20 jaja na vlažno tlo u srpnju i kolovozu. Spolna zrelost kod juvenilnih jedinki nastupa između njihove treće i pete godine. Mogu doživjeti starost od 25 godina u divljini.

Fotografija: Boris Lauš, Hyla

O autoru
Goran Šafarek
Goran Šafarek
Goran Šafarek je fotograf, snimatelj, biolog, autor i avanturist. Sudjelovao je u brojnim stručnim i znanstvenim projektima u Hrvatskoj i svijetu, objavio je više od stotinu članaka u popularno-znanstvenim časopisima poput National Geographica i Meridijana, snimio nekoliko dokumentarnih filmova te objavio nekoliko knjiga.
Više o autoru...