Hrvatska je bogata vrstama zmija, gdje nalazimo čak 15 vrsta. Zmije Hrvatske uključuju i tri otrovnice, no ljudi se često neopravdano boje ovih beznogih gmazova.
Zmije su životinje iz skupine gmazova. Kao i ostali gmazovi, prekrivene su ljuskama, polažu jaja (neke vrste imaju unutrašnji razvoj jaja), ne stvaraju stalnu tjelesnu temperaturu pa se moraju grijati na suncu i hladiti. Imaju mnoge posebnosti od ostalih gmazova.
Izgled zmija
Zmije karakterizira nedostatak udova, očnih kapaka i vanjskog uha te izduljeno tijelo, posve pokriveno ljuskama. Zbog izduljenosti tijela imaju povećan broj kralješaka, a takav je izgled evolucijska prilagodba puzanju kroz uske otvore i procjepe. Također zmije imaju posebno prilagođenu građu glave: kosti čeljusti i nepca vezane su naime samo ligamentima, što im omogućava gutanje mnogostruko većega plijena. Zmije kako rastu presvlače kožu – pa često nalazimo na staru, izvrnutu kožu.
Zmije nemaju očne kapke, nego prozirnu ljusku koja pokriva oko i štiti ga od ozljeda. Zmije nemaju vanjskih slušnih organa i slabo čuju zvukove koji se šire zrakom, ali preko kostiju donje čeljusti dobro osjećaju vibracije tla. Jezik zmiji služi za prikupljanje mirisnih informacija o neposrednoj okolini.
Ljubiteljice sunčanja
Zmije uglavnom žive samotnim životom i okupljaju se u veće skupine samo tijekom hibernacije (zimski san) i u razdoblju parenja. Neke zmije zbog visokih temperatura i suše miruju i u najtoplijem dijelu godine, a to se naziva estivacija (ljetni san). Velika većina vrsta aktivna je danju, zbog ovisnosti o sunčevoj energiji, dok je samo manji dio vrsta u toplijim krajevima aktivan i noću.
Danju se zmije uglavnom griju na otvorenim osunčanim površinama, a kao idealno mjesto za skrivanje služe im hrpe kamenja i suhi komadi drveta. U Hrvatskoj je samo pjegava crnokrpica aktivna jedino noću kada se hrani macaklinima i gušterima.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Razmnožavanje
Zmije se bude u rano proljeće i nakon privikavanja na novu sezonu, ubrzo se počinu pariti. Parenje započinje u rano proljeće ritualnim borbama mužjaka, kojima je cilj utvrditi dominaciju na određenom području. Mužjaci se udvaraju ženkama tako što slijede njihov miris, a nakon toga ih i stimuliraju nježnim dodirima tijela. U zmija često nailazimo na klupko više mužjaka omotanih oko ženke. Dolazi do unutarnje oplodnje jajašaca iz kojih se razvija potomstvo. Ženke mnogih vrsta polažu jaja na pogodna mjesta i zatim ih napuštaju, a neke ih čuvaju od predatora dok se mladunci ne izlegu.
Neke vrste, poput riđovke, rađaju žive mlade (ovoviviparija) koji izlaze iz jajne ljuske još u tijelu majke, neposredno prije okota. Mladunci su odmah spremni za samostalan život i napuštaju majku čim se izlegu.
Prehrana zmija
Sve su danas poznate vrste zmija mesožderi, a u njihovoj su prehrani uglavnom žabe, gušteri, druge zmije, ptice i njihova jaja, mali sisavci, ribe i kukci. Plijen love iz zasjede ili aktivnim traženjem, a gutaju ga cijela. Bjelouška i ribarica su vezane za plijen uz vode, a ribarica na dnu lovi često sitnije ribe. Karakteristika zmija jesu vrlo pokretljiva usta, što im omogućava gutanje plijena višestruko većeg od glave.
No zmije su i same sastavni dio prehrane mnogih divljih životinja. Tako se zna da se zmijama barem povremeno hrane neke vrste ptica, medvjedi, divlje svinje, lisice i druge zmije. Poznato je da bijele rode izrazito vole bjelouške te da im ove zmije čine značajan dio jelovnika.
Zmije otrovnice
Zmije otrovnice, kod nas poskok, riđovka i žutokrug su razvile otrov kao dio lovačkog arsenala. Ljutice, Viperidae imaju hemotoksičan otrov, što znači da sadrži proteine koji razbijaju krvne stanice. Izazivaju unutrašnje krvarenje, naticanje, nekrozu i vrlo su bolni.
💡 Pažnja! U slučaju ugriza, odmah zatražite pomoć liječnika. Posljedice ugriza mogu biti teške.
Pored toga, među najdjelotvornije sastavne dijelove otrova ljutica spadaju i proteini koji sprečavaju zaustavljanje krvarenja što rezultira masivnim unutrašnjim krvarenjem i razaranjem okolnog tkiva. Krvarenje nastupa ispod kože, u nosnoj šupljini i ustima, a prije svega u probavnom sustavu i mozgu plijena.
Ljutice ubrizgavaju otrov otrovnim zubima koji su dugački i odgovaraju načinu lova iz zasjede. Kad miruje, zubi su savijeni prema natrag uz gornju stranu usta, a kad ih otvori izlaze iz nabora u nepcu i izravnavaju se okomito na gornju čeljust. Događa se, da im se zubi istupe ili čak i istrgnu. No, to nije problem jer je zamjenski zub već u čeljusti i vrlo brzo izbija.
Što učiniti u slučaju ugriza zmije?
Sve tri vrste otrovnica pripadaju rodu ljutica (Vipera). Te se vrste mogu se prepoznati po karakterističnoj cik-cak šari na leđima, glavi koja je širinom jasno odvojena od vrata, te po kratkom zdepastom tijelu i očnim zjenicama u obliku vertikalnog proreza (od neotrovnica takve zjenice ima jedino crnokrpica). Po obojenosti odstupa riđovka, koja može biti i potpuno crna ili imati niz isprekidanih poprečnih pruga.
Katkad se još spominju crnokrpica i zmajur kao zmije “poluotrovnice“, ali one, iako imaju žlijezde koje proizvode otrov i stražnje zube kojima ga ubrizgavaju, ne mogu dovoljno ugristi čovjeka da bi mu ubrizgale otrov, a i samo unošenje otrova presporo je da bi ugrozilo čovjeka.
Vrste zmija u Hrvatskoj i njihova rasprostranjenost
Poznato je da u Hrvatskoj živi 15 (možda i 16) vrsta zmija, od kojih su samo tri otrovnice (poskok, riđovka i planinski žutokrug), dok je preostalih 12 neotrovno i neopasno. Zbog blage klime u Hrvatskoj su zmije vrlo široko rasprostranjene. Većinu vrsta nalazimo u krškom području.
U kontinentalnom području i nešto manje u krškom uz vodu su česte bjelouška (Natrix natrix) i ribarica (Natrix tessellata). Ribarica je najčešće sivkasta ili smećkasta, ali katkad i žućkasta ili zelenkasta, a bjelouška može biti tamnije ili svjetlije siva, smeđa, čak i crna, s prepoznatljivim bijelim (ponekad žutim) uškama. Obje vrste dobro plivaju, a ribarica i dobro roni.
Još jedna vrlo česta vrste kontinentalne Hrvatske je bjelica (Zamenis longissiumus), također je nalazimo po nekim otocima. To je velika zmija, može narasti i preko dva metra. Dobar je penjač i veći plijen ubija davljenjem.
Smukulja (Coronella austriaca) je česta vrsta kontinentalne Hrvatske, a dolazi i na nekim otocima poput Krka, Cresa i Brača. Smukulje zbog dva reda tamnih pjega koje su iza glave malo veće katkad su u obliku rogova ili krune ljudi zamjenjuju za riđovke.
Riđovku (Vipera berus) nalazimo u poplavnim šumama i livadama Turopolja i Slavonije, a može biti uobičajeno obojena s karakterističnim uzorkom na leđima ili posve crna.
Uz krško područje nalazimo najveći broj vrsta. Četveroprugi guž ili kravosas (Elaphe quatuorlineata) naša je najveća zmija koja naraste čak do 250 cm, no nije agresivna. U Hrvatskoj ju nalazimo uz cijelu jadransku obalu te na velikom broju otoka.
Zato je crna poljarica (Hierophis viridiflavus carbonarius), zvan u Istri črni gad, vrlo agresivna zmija. Ova tamna zmija dolazi na sjeverno jadranskoj obali i zaleđu. Slična po agilnosti i agresivnosti, ali maslinastosiva do sivosmeđa je i šara poljarica (Hierophis gemonensis), a također dolazi uzduž obale. Rijetka i prilično velika (do 2 m), žuta poljarica (Dolichophis caspius) živi samo na Lastovu i obližnjim otočićima, na otoku Olibu te u vrlo malim populacijama na istoku Hrvatske.
Šilac (Platyceps najadum) je još jedna agilna zmija. Ime je dobila po vitkom i tankom tijelu s dugačkim tijelom. Dolazi na obali, ali i na visokim obalnim planinama kao što je Biokovo.
Crvenkrpica (Zamenis situla) je prepoznatljiva po crvenkastim do smećkastim mrljama tamnih obruba. U Hrvatskoj živi od Istre na sjeveru do krajnjeg juga, kako na mnogim otocima tako i u kontinentalnim dijelovima Dalmatinske zagore, a dolazi i na višim predjelima Velebita.
Tu su i dvije poluotrovnice. Zmajur (Malpolon insignitus) je sive boje, krutog držanja i pomalo zastrašujućeg izgleda, s “obrvom” iznad oka. To je velika i do dva metra, prilično agresivna zmija, glasno i dugo sikće. Najbrža je od svih europskih zmija. Dolazi u priobalju sve od Istre do južne Dalmacije te na mnogim otocima.
Sličnog areala, ali dosta manja crnokrpica (Telescopus fallax), najčešće je sivkasta s tamnim mrljama. Lovi najčešće u sumrak i noću, izvlači plijen iz zaklona, a često se i prikrada.
Poskoka (Vipera ammodytes) nije teško prepoznati po izraslini (roščiću) na vrhu glave. Može biti siv, žut, smeđ, s cik-cak linijom, snažna tijela dugačkog do metra. U Hrvatskoj ga nalazimo u krškom području Dalmacije, Like, Gorskog kotara, Hrvatskog primorja i Istre, ali i na panonskim gorama poput Kalnika, Medvednice i brežuljaka Hrvatskog zagorja.
Mnogo manji žutokrug (Vipera ursinii) varira od svijetlosive do žute boje, s tamnom cik-cak šarom duž leđa. Ovu ćemo zmiju naći samo iznad nadmorske visine od 1000 metara – na južnim obroncima Velebita, Dinare, Troglava i Kamešnice te pojedinim ličkim planinama.
Još sa sigurnošću nije sigurno da u Hrvatskoj živi podzemna zmija sljeparica (Typhlops vermicularis). Zabilježena je na Dugom otoku 1977., no moguće je da se radilo o greški.
Fotografije: Boris Lauš, Hyla
O autoru
