Become a Patron!
Priroda Hrvatske

Kamenjari

Kamenjari su posebna staništa u krškom dijelu Hrvatske. Kao što ime kaže,dominiraju stijene i kamen, a u tim ekstremnim uvjetima prilagodile su se mnoge biljke i životinje.

Tisućljetnom pašom koza, ovaca i druge stoke u krškoj Hrvatskoj ostajali su često ogoljen kamen i vrlo oskudan biljni svijet. Preostaje tek nešto crvenice ili smeđa karbonatna tla koja dodatno odnose kiše, vjetrovi, ljetne suše i požari. Ljeti u nižem području ondje vladaju paklene vrućine bez hladovine, pa je vegetacija spržena. Kamenjari ponovno oživljuju poslije prvih jesenskih kiša. Budući da su zime blage, život se odvija i zimi, a vrlo intenzivno nastavlja u proljeće, kada mnoge površine kamenjara izgledaju poput cvjetne livade.

Najčešće su vrste u kamenjarima ljekovita kadulja, smilje, mekinjak, dubačac i druge. Imaju mnogo eteričnih ulja, često su prekrivene dlakama, ljepljive su i imaju trnove kako bi se obranile od životinja koje ih pasu i brste. Velike kamenjarske površine nastale su na Pagu, Kornatima i u dalmatinskome zaleđu. Kamenjare nalazimo i na krškim planinama, ali su hladniji, posebice zimi.

Još su ekstremniji kanjoni naših rijeka. Uz kamenjare je na strmim obroncima često i pokretno kamenje – sipari. Kanjoni su dostupni i na njima žive dobri penjači i ptice. Posebno su divlji kanjoni Zrmanje, Krupe, Krke i Čikole. Na strmim, često posve okomitim liticama raste tek pokoja biljka. Uz riječne kanjone česti su strmci na obali, primjerice na području Telašćice na Dugom otoku, otocima Plavniku, Cresu i drugdje.

Među liticama često leprša brgljez kamenjar. Čest je u planinama s mnogo stijena, a Hrvatska je zapadna granica njegova areala. Jarebica kamenjarka voli otvorene prostore kamenjara, ispresijecane grmljem i drvećem. Dolazi i na pašnjacima te makiji. Jede izdanke biljaka, sjemenke, bobice, ali i kukce, ponajviše ljeti.prilično je česta u Dalmaciji. Modrokos živi u cijelome priobalju i na otocima, na stjenovitim područjima, ali i u naseljima. Može se vidjeti na starim kamenim kućama, mostovima, pa i u gradovima.

ptica kamenjar

kamenjar

Kako uokolo često nema drveća, ptice gnijezda moraju smjestiti na tlu ili na stijenama, izbočenom kamenju ili rijetkom grmlju. Srodnik modrokosa, kamenjar je još šareniji s plavom glavom i leđima te crvenkastim trbuhom i repom. Bjeloguze su ptice veličine crvendaća, s uočljivom crnom očnom maskom i krilima na inače svjetlijem tijelu, posebno trbuhu. Od pjevica još su česte smećkaste i isprugane trepteljke, šarenije juričice, strnadica cikavica… Na kamenjarskim travnjacima, primjerice na Rabu, nalazimo rijetku bjelonoktu vjetrušu. Za razliku od obične vjetruše, bjelonokta je izrazito socijalna te se hrani, gnijezdi i seli u skupinama. Glavna su joj prehrana krupni kukci, pogotovu skakavci i šturci. Prezimljuje u subsaharskoj Africi, a u nas se zadržava samo između travnja i kolovoza. Vezana je uz ekstenzivne pašnjake na kojima se ne upotrebljavaju pesticidi.

bjelonokta vjetruša

bjelonokta vjetruša

Ćukavica, iako spada u ćurline, živi u suhom staništu u kojem noću lovi kukce, a česta je na Pagu. Dva jaja polaže na tek malo iskopano gnijezdo na tlu. Strme i nedostupne litice izvrsna su zaštita pticama u vrijeme gniježđenja. Do njih teško dolaze grabljivice. Tako se gnijezde daurska i hridna lastavica koje kao i lastavica stvaraju kuglasto gnijezdo od blata. Tako se gnijezdi i piljak, iako ga ljudi znaju kao gradsku pticu (u gradovima je i brojniji), ali ovo mu je prirodno stanište.

To vrijedi i za divljega goluba, koji je zapravo iste vrste kao i gradski golub. Često u jatima prelijeće žutokljuna galica, crna ptica poput povećega kosa, ali iz porodice vrana. U ovom staništu živi i velika ušara, naša najveća sova. Gnijezdo gradi na rubovima litica i ulazima u špilje. Isto gnijezdo upotrebljavaju nekoliko godina za redom. Nalazimo još alpskog popića, eleonorinog sokola. Zimi dolazi zidarčac koji živi po liticama te se dobro vide crvena krila na sivom tijelu. U to se godišnje doba spušta u niža područja.  Sivi sokol najbrža je ptica Hrvatske, koja u obrušavanju postiže brzinu i do 250 km/h. Gnjezdarica je Hrvatskog primorja i Dalmacije, a u kontinentalnom je dijelu rjeđa.

Bjeloglavi sup teški je bombarder među pticama i naš jedini strvinar, a odabire nedostupne i strme stjenovite litice. Najčešće se gnijezde u labavim kolonijama. Suri orao voli otvoreni teren, a zbog izbjegavanja čovjeka danas ga nalazimo uglavnom u nedostupnijim dijelovima poput planina. U Hrvatskoj ga nalazimo u gorskim područjima i priobalju. Orao zmijar živi na otvorenim suhim staništima s mnogo kamenja, šumarcima ili raštrkanim stablima. Najčešći je u krškom dijelu Hrvatske. Zmijara se vidi kako kruži visoko u zraku, tražeći plijen. .

Kuna bjelica u Dalmaciji živi na kamenjarima, ljeti u visokim planinama, a zimi se spušta u podnožje. Česta je i uz ljudska naselja; dapače, dolazi i u središta gradova. Divokoza je za mnoge kraljica planinskoga krša i livada. Velikom lakoćom i elegancijom kreće se između stijena, koje su nam često nepristupačne. Dinarski voluhar rijedak je i skrovit stanovnik visokih krških planina dinarski voluhar. On je i balkanski endem, ali i relikt ledenog doba. Planinski voluhar sličan je dinarskom voluharu, ali malo je manji. Prekriven je gustom blijedosivom dlakom. Hrani se korijenjem, travama, pupovima grmlja i bobicama, a ne spava zimski san.

divokoza

divokoza

Kako su krška otvorena staništa vezana uz mnoge špilje, pukotine ili litice, u kamenjarima nalazimo mnoge vrste šišmiša, posebice uz vodu. Dugonogi šišmiš izrazito je vezan za krš, ali lovi iznad površine krških tekućica i jezera. U kršu dolaze i blazijev potkovnjak te južni potkovnjak, ali i najveći europski šišmiš veliki večernjak s rasponom krila od 41 do 46 cm, koji se u doba seobe ptica hrani sitnim selicama koje prelijeću noću. Velikom šišmišu, sredozemnom slobodnorepcu, gotovo je cijeli rep slobodan od letne opne. Ima duga, uska krila koja mu omogućuju vrlo brz let od čak 65 km/h, pa su mu potrebni veliki otvoreni prostori.

Otvorena i suha krška staništa kao stvorena su za gmazove. Imaju mnogo topline, mjesta za skrivanje, razmnožavanje i sunčanje, što je vrlo važno jer sami ne stvaraju dovoljno tjelesne topline. Od šesnaest vrsta hrvatskih zmija, ovdje ih nalazimo većinu. Dvije otrovnice – poskok i rijetki žutokrug dolaze na ovakvim staništima. Tu su i dvije poluotrovnice – zmajur te crnokrpica. Stvaraju otrov, ali ga ubrizgavaju stražnjim zubima, pa ne mogu dovoljno ugristi čovjeka da bi mu ga ubrizgale, a i unošenje je otrova presporo da bi ugrozilo čovjeka. Zmajur je sive boje, krutog držanja i pomalo zastrašujućeg izgleda, s “obrvom” iznad oka. Prilično agresivna zmija glasno i dugo sikće. Najbrža je od svih europskih zmija.

Dosta manja crnokrpica najčešće je sivkasta s tamnim mrljama. Lovi najčešće u sumrak i noću, izvlači plijen iz zaklona, a često se i prikrada. Dnevni lovac crna poljarica, kao što joj ime kaže, crno je obojena, u samoobrani je agresivna te brzo grize kad ju se uhvati i zna raskrvariti čovjeka. Šara poljarica također je agresivna u obrani i slična ponašanja, ali je maslinastosiva do sivosmeđa. Rijetka i prilično velika (do 2 m), žuta poljarica živi samo na i obližnjim otočićima, na otoku Olibu te u vrlo malim populacijama na istoku Hrvatske. Jedna je od najljepših zmija crvenkrpica sa svojim šarama. Tu dolazi i naša najveća zmija, četveroprugi kravosas. Elegantna, vrlo vitka i brza zmija koja proganja plijen je šilac.

I u guštera je slično; većina ih dolazi ovdje. Primorska gušterica i mrki gušter češći su u nižim krajevima, zelembaći u višem području, krška i oštroglava gušterica od morske obale do visina, a visoko dolazi i mosorska gušterica. Voli mnogo stijena, ali i malo više vlage. Zbog hladnoće, jaja joj se dvostruko brže inkubiraju; samo 17 – 20 dana nakon polaganja izvaljuju se mladi. Od vodozemaca najčešća je zelena krastača jer je najprilagođenija suhom staništu. Žabe krastače aktivne su noću kad je veća vlaga.

Beskralježnjaci su također vrlo česti. Često kad se hoda okolo skaču skakavci. Vrsta Oedipoda germanica ima zanimljivu taktiku bježanja: ako mu se netko naglo približava, poleti služeći se kričavo crvenim krilima. Tada ga je lako pratiti iz daljine, ali čim sleti, ta intenzivna boja nestaje jer se ostatkom tijela izvrsno uklopi u okoliš, pa ga treba ponovno tražiti, što mu daje prednost u bijegu. U ovom području često lovi šarena i zbog velike izrasline na glavi pomalo zastrašujuća bogomoljka, Empusa fasciata. Na krškim travnjacima Dalmacije u rano proljeće leti naša endemična podvrsta leptira Proterebia afra dalmatica.

Kamenjarski su pašnjaci važni za balegare poput Scarabaeus variolosus ili Bubas bison. Obje te velike vrste od izmeta prave kuglice velike poput oraha, kotrljaju ih i skrivaju u podzemne hodnike za prehranu ličinki. Otrovnog pauka crnu udovicu  ga u krškom području Hrvatske, pri čemu je čest u Istri. Živi u kamenjarima i suhim područjima, a manje uz naselja. Crna udovica plete mreže pomoću kojih lovi. Gradi ih pri zemlji, između travki, grmlja i kamenja.