Posve plavi mužjak modrokos oživljuje krajolik kad stane na neku od stijena i melodično pjeva.
Mužjak modrokos (Monticola solitarius) je za gniježđenja posve plav, s tamnijim krilima i svjetlije glave. Ženka je smećkasta. Mladunci su još tamniji, gotovo bez trunke plavog i pjegaviji. Kljun je relativno dugačak i tanak. Veličine je čvorka.
Ova zanimljiva ptica prilično je česta u Dalmaciji. Živi u cijelome priobalju i na otocima, na stjenovitim područjima, ali i u naseljima. Može se vidjeti na starim kamenim kućama, mostovima, pa i u gradovima. Često promatra okoliš s povišenoga mjesta – kakve stijene ili grane. Kad uoči potencijalni plijen, obrušava se na njega. Lovi sve što može pojesti, od beskralježnjaka poput skakavaca i ostalih kukaca, pauka, gujavice pa do većih kralježnjaka kao što su gušteri, žabe, miševi i zmije. Katkad skakuće uokolo tražeći sitniji plijen, a zna i u zraku uloviti kakva letećega kukca.
Gnijezdi se u pukotinama stijena, dosta visoko iznad tla, ali i zidovima starih kuća i sličnim građevinama. Od suhe trave, korjenčića i mahovina gradi plitko i grubo gnijezdo, obloženo mekšim perjem i mekom travom. U njega liježe između 3 i 6 jaja iz kojih se za dva tjedna izlegu mladunci.
O autoru
