Crnkasta sasa (Pulsatilla pratensis ssp. nigricans), rijetka je biljka flore Hrvatske i doista jedan od naših dragulja.
Ova specifična biljka izuzetno lijepih cvjetova pripada porodici žabnjaka (Ranunculaceae). Na prostoru Republike Hrvatske zabilježeno je svega nekoliko staništa. Samoniklo raste na travnjacima uspravnog ovsika i srednjeg trpuca te panonskim pionirskim travnjacima na sipinama. Crnkasta sasa je kritično ugrožena (CR) biljna vrsta na području Republike Hrvatske, s populacijskim trendom u padu, te kao takva uživa najstroži režim zakonske zaštite. Glavni uzrok njene ugroženosti je gubitak staništa i ljudska aktivnost (iskapanje sa staništa i prijenos podanaka u vrtove). Na poznatom staništu Đurđevački pijesci ugrožena je zbog iskapanja pijeska i neodgovornog navoženja smeća.
Crnkasta sasa je višegodišnja zeljasta biljka uspravnog izdanaka i okomitog podanka u tlu. Podanak može narasti ponekad i više od jednog metra u dubinu, što je izvrsna prilagodba na suha staništa. Nadzemna stabljika je vunenasto dlakava, visoka do 20 cm. Prizemni listovi čine rozetu, imaju duge peteljke i pojavljuju se nakon cvatnje. Plojke listova u rozeti su trodijelne. Svaka plojka ima dva razdijeljenja tako da čine tri linearna dlakava isperka. Baze pricvjetnih listova su međusobno srasle, a plojke su gotovo potpuno razdijeljene na linearne isperke koji su prekriveni gustim dlakama.
Dvospolni ljubičasti cvjetovi zvonolikog su oblika i vise na cvjetnim stapkama. Ocvjeće je vrlo primitivno i jednostavno, sastoji se od šest eliptičnih listića koji su izvana gusto dlakavi. Što su cvjetovi stariji, to su listići ocvjeća pri vrhu jače savinuti prema van. Između listića ocvjeća vire brojni žuti prašnici. Na izbočenom cvjetištu smještene su mnogobrojne plodnice. Vratovi plodnica su u ravnini s prašnicama. Biljka cvate tijekom ožujka i travnja. Plodovi su jednosjemeni oraščići, dlakavi i na vrhu s oko 3 cm dugim perasto dlakavim nastavkom za rasprostranjivanje vjetrom.
Osim spolnog načina, crnkasta sasa razmnožava se i vegetativno, pomoću podanka. Vegetativnim razmnožavanjem povećava se brojnost jedinki na staništu, ali ne i genetička raznolikost. Prema literaturnim podacima, klijavost sjemena je upitna radi moguće pojave autosteriliteta. Zbog specifičnih cvjetova, crnkasta sasa i drugi predstavnici roda Pulsatilla sve se više uzgajaju u hortikulturi. U hortikulturi je prihvatljiviji vegetativni način uzgajanja. Kao i većina predstavnika porodice žabnjaka, crnkasta sasa sadrži anemonol. To je bioaktivna tvar koja se koristi u ljekovite svrhe.
Nažalost, kako to biva u praksi, zakonske odredbe često se krše, a počinitelji ne bivaju kažnjeni. Kako je navedeno, crnkasta sasa je kritično ugrožena vrsta i stoga je potrebno svakoj samonikloj jedinki u prirodi osigurati rast i razvoj. Tijekom našeg praćenja stanja na terenu zatekli smo oštećene biljke otkinutih cvjetova. Na temelju toga nameće se zaključak kako zakonska zaštita nije dovoljna. Pretpostavimo da je to učinio netko iz neznanja o ugroženosti crnkaste sase. Možda je taj netko želio samo u svom domu uživati u prekrasnim i neuobičajenima cvjetovima. Stoga nam je zadaća svima informirati jedni druge o važnosti očuvanja pojedinih vrsta na lokalnoj razini. Tako ćemo najviše pridonijeti očuvanju biološke raznolikosti našega zavičaja.
Teks:t Mišo Rašan, fotografije: Luka Hercigonja
O autorima:
Mišo Rašan profesor je kemije i biologije, autor mnogih udžbenika, priručnika i radnih bilježnica. Turistički je pratitelj, zaljubljenik u prirodu, putovanja i planinarenje. Luka Hercigonja njegov je učenik, biolog amater te fotograf prirode iz Međimurja. Surađuje s ornitolozima i ostalim znanstvenicima u istraživanju flore i faune Međimurja. Pogledajte njegovu stranicu.
O autoru
