Mnoge biljke uslijed nedostatka hranjivih tvari moraju pribjeći lovu na životinje. To su biljke mesožderke.
Iako se u animiranim filmovima dočaravaju kao agresivne biljke koje aktivno love i veće životinje, to su dakako pasivne vrste koje love kukce u zamku.
Nalazimo ih u staništima u kojima nedostaju hranjive tvari, posebice dušičnim spojevima niratima. Nitrate te biljke dobivaju razlaganjem životinjskih proteina. Biljke ne mogu same apsorbirati te važne spojeve ili zbog fizičke nemogućnosti, jer biljka nije u doticaju s tlom, ili zbog fiziološke nemogućnosti, kad biljka je u doticaju s tlom, ali je tlo siromašno ili biljka ne može crpiti hranjive tvari. Tako biljke mješinke (Utricularia) u Hrvatskoj plutaju na površini vode, a stabljika i listovi su joj preobraženi u niti. Okruglolisna rosika i tustica kukcolovka žive u cretovima gdje je tlo siromašno i kiselo.
Nekoliko je strategija biljaka mesožderki širom svijeta kojim „love“ kukce i ostale manje životinje. Jedna je od tih taktika klopka u koju upadaju, primjerice u vrčonoša iz tropskih kišnih šuma su to listovi preobraženi u „posude s poklopcem“. Ili se listovi zaklope i zarobe nesretnog gosta, primjerice u venerine muholovke. Mješinka u svoju komoricu s zrakom usisava nesretnu vodenu buhu ili druge sitne životinjice kad dodirnu dlake na zaklopcu. Dio biljaka mesožderki pak zarobljavaju životinjice u ljepljivu sluz. Biljke potom pomoću enzima razgrađujuju „žrtvu“ koje postaju izvor dušičnih spojeva i soli.
U svijetu je poznato preko 600 vrsta biljaka mesožderki.
O autoru
