Grmolika caklenjača (Salicornia fruticosa) podnosi velike koncentracije soli, a raste u plitkim lagunama, deltama te solanama.
Zamočvarena područja uz morsku obalu prijelazni su oblik staništa između mora i kopna, gdje često vladaju ekstremni ekološki uvjeti − visoka koncentracija soli i povremeno isušenje.
Tome su se prilagodili specijalisti poput halofita − biljaka koje podnose visoku koncentraciju soli. Nalazimo ju u zamočvarenim plitkim lagunama, kao što je u Ninu, deltama (Neretva) te solanama.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Karakteriziraju ih prilagođene biljne vrste, naročito grmolika caklenjača. Lako je prepoznajemo u plitkoj vodi po mesnatoj stabljici i listovima. Kada hodamo po njoj, lomi se i pucketa što podsjeća na lom stakla, a po tome je i dobila ime. Takva debela stabljika joj je prilagodba na život u ovakvim ekstremnim staništima. Naime, caklenjača u stanicama nakuplja veće količine vode.
Stabljika joj je uspravna ili puzajuća, relativno niska. Mlada biljka je zelena, čak i plavkasta. Međutim s vremenom mijenja boju pa je u jesen postaje crvenkasta, a stabljika drvenasta. Listovi sitni i ljuskavi. Caklenjača cvjeta ljeti. Cvjetovi su joj dvospolni, a oprašuje ih vjetar.
Iako ne djeluje privlačno, može se jesti kao salata, jestivi su mladi listovi i to prokuhani. Ima i ljekovita svojstva, npr. čisti crijeva, olakšava defekaciju, pojačava mokrenje…
O autoru
