Become a Patron!
Priroda Hrvatske

Trska – vladarica močvarnih obala

Trska, Phragmites australisTrska (Phragmites australis) jedna je od najčešćih biljaka uz stajaće i sprotekuće vode. Ova je biljka izuzetno važna i kao stanište mnogim životinjama.

 

Trska  jedna je od najrasprostranjenijih močvarnih biljaka u svijetu. To je vrlo vrsta iz skupine trava (Poaceae). Trska je rasprostranjena diljem svijeta, osim Antarktika, a jezgre distribucijskog područja su Europa, Bliski Istok te Amerika. Karakteristična je za vlažna i močvarna područja te najčešće raste na obalama jezera, močvara i zaljeva, duž obala rijeka te na tresetom bogatim tlima.

Trska vrlo visoka biljka koja naraste čak narastu do 6 metara visine. Stabljike su relativno tanke, no vrlo čvrste i elastične. Iznutra su šuplje, izvana glatke, a karakterističnim internodijima (pregradama) iza trave. Za vrijeme vegetacijske sezone, biljka je zelena, a u jesen biljka postaje žutosmeđa, a plodovi su prisutni tijekom cijele zime.

Trska je dobro usidrena za muljevitu podloga sa svojim puzajućim dijelovima (rizomima) te korijenjem. Iako nadzemni dijelovi biljke odumiru na kraju vegetacijskog razdoblja svake godine, rizomi i korijeni u tlu zadržavaju svoju sposobnost dugi niz godina. Rizomi su od velike važnosti za ovu biljku jer služe kao glavna pohrana hranjivih tvari (uglavnom škroba) te kao spremnik zraka. U normalnim uvjetima najčešće je vegetativno razmnožavanje. Rizomi dosežu duljine i do 15 m, debljine 4 – 5 cm, a glavna masa (čak 4/5) nalazi se u zemljanom sloju dubine od 60 cm. Rast stabljike u proljeće i na početku ljeta troši zalihe hranjivih tvari pohranjenih u rizomima. Početkom srpnja je škrob iz rizoma gotovo potpuno ugrađen u nadzemne organe. Sredinom ljeta se formiraju listovi koji fotosintezom stvaraju hranjive tvari koje se deponiraju u rizomu. Oštri listovi sivo-zelene boje su dugački do 50 cm, a široki 2 – 4 cm.

Trska cvate u najtoplijem dijelu godine, od srpnja do rujna. Metličasti cvat je dugačak 20 – 40 cm te može biti u ljubičastim i smeđim nijansama. Podsjeća na perjanicu i nalazi se na vrhu biljke. Cvjetovi su okruženi svilenkastim bijelim dlačicama. Plod (pšeno) je smeđe boe, lagane te dugačke oko 8 mm. Plod čuva klijavost nekoliko godina.

Trska, Phragmites australis, Vransko jezero

Prostrani trščaci Vranskog jezera u Dalmaciji

Trska raste na vlažnim područjima, od suhog pa sve do pa do metra dubine vode. To je je tipična vodena biljka granice kopna i vode. Ovisno o nagibu tog prijelaza, odnosno obale, može činiti svega nekoliko redova biljaka, ali ako je voda jednolično plitka, može stvarati prostrane trščake, kao što je primjerice na Vranskom jezeru.

Kako zauzima velike površine, trska je važno stanište brojnim životinjama. To je cijeli mali univerzum. Na njoj žive, hrane se i pare kukci, pauci i ostali beskralješnjaci. Na stabljikama patuljasti miš gradi maleno gnijezdo. Tršćaci su izvrsni za skrivanje o većih životinja, ali su i gnjezdišta nekih ptica poput trstenjaka. Ove glasne ptice neugledna smeđeg perja, ali jakoga grla gnijezdo sviju na stabljici po kojoj su i dobile ime. Gnijezdo je teško naći, ali se vlasnika zato vrlo dobro čuje. U podnožju, odnosno na razni vode, gnijezde se liske i slične ptice močvarice. Ovdje, u mulju i u vodi te zaklonu gustih trščaka nalaze sigurnost. Tršćaci su za migracija odmorišta i mjesta za spavanje brojnim drugim pticama.

Trska, Phragmites australis, trstenjak, ptica

Veliki trstenjak

Latinsko ime roda Phragmites potječe od grčke riječi phragma  što znači ograda. Ima kazuje da ljudi koriste trsku već tisućama godina. Trska i slama su u Europi bili jedini materijali korišteni u pokrivanju krovova do kraja 19. stoljeća, a česta je bila korištena i kao armatura u zidovima i krovovima. Trska kao lagani i čvrsti materijal ima cijeli niz primjena. Danas se trska često koristi kao lagani paravan, kao zaštita od sunca. Šuplja stabljika je izvrstan toplinski izolator pa trska stvara hladnu sjenu.

Mladi dijelovi trske mogu se i jesti. Listovi su vrlo bogati vitaminom C (preko 200 mg%). Mladi izdanci i listovi jedu se kao varivo ili se mogu sušiti, mljeti i nakon sušenja navlažiti te pržiti.

Sličan je rogoz, iako ne visinom doseže trsku. Prepoznaje se po smeđem čvrstom „batu“, odnosno cvatu s muškim i ženskim cvjetovima. Listovi su mu mesnatiji.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *