Češljugar (Carduelis carduelis) prepoznatljiv je po crvenoj maski, žutim krilima i zvonkom pjevu koji odzvanja livadama i voćnjacima Hrvatske.
Češljugar (Carduelis carduelis), poznat i kao zeba češljugar ili zlatnik, jedna je od najšarenijih i najživopisnijih ptica naših krajeva. Češljugar (Carduelis carduelis) mnogima je naša najljepša ptica te najbolji pjevač. Grdelin, grdelac, štiglec, staglin, samo su neki od lokalnih naziva. Lako ga prepoznajemo po crvenoj maski na licu, žutim prugama na krilima i melodičnom, zvonkom pjevu koji često odjekuje iz voćnjaka, rubova šuma i livada prepunih čička i drugih sjemenjača.
Ova je ptica simbol veselja i slobode, a zbog svoje ljepote i pjeva nekoć je bila čest stanovnik kućnih kaveza – iako joj je pravo mjesto u prirodi, u društvu svoje šarene družine.
Pročitajte više o pticama u Hrvatskoj
Kako izgleda češljugar?
Češljugar je predstavnik zebovki, što se lako prepoznaje po jakom, stožastom kljunu kojim drobi sjemenke. Vrlo je šarena i prepoznatljiva ptica, s crvenim licem, crno-bijelom glavom, svijetlosmeđim leđima i bijelim trbuhom, dok su mu bokovi i prsa toplo smećkasti.
Krila su crna s upadljivom žutom prugom, a rep račvast. Spolovi su slični, ali mužjak ima intenzivnije crvenu masku koja se proteže i iza oka, dok je kod ženke crvena boja slabija i ne dopire do oka.
Kljun boje bjelokosti duguljast je i šiljast, a u sezoni razmnožavanja postaje gotovo posve bijel, s tamnom točkom na vrhu.
Češljugar je srednje velika ptica pjevica, duga 12–13 cm, s rasponom krila 21–25 cm i težinom 14–19 g.
Od srodnih vrsta, poput zviždaka, lako ga razlikujemo po živopisnoj crvenoj maski i žutim oznakama na krilima koje blistaju u letu.
Prehrana češljugara
Češljugar se hrani sitnim sjemenkama trava i zeljastih biljaka, a osobito voli pupove i cvjetne resice topola u proljeće. Njegova omiljena poslastica su sjemenke čička i češljugovine, po kojima je i dobio ime.
Tijekom sezone gniježđenja u prehranu uključuje i sitne kukce, poput biljnih ušiju i jaja mrava, koje donosi ptićima kao vrijedan izvor proteina potrebnih za rast i razvoj.
Zimi se češljugar često pojavljuje na hranilicama za ptice, gdje rado traži sitno sjemenje suncokreta, prosa i lana, pokazujući pritom svoju društvenu i živahnu narav.
Gdje živi češljugar?
Češljugar nastanjuje otvorene šume i njihove rubove, voćnjake, parkove, seoske krajolike i druga otvorena staništa sa stablima. Najčešće ga možemo vidjeti u mozaičnim krajobrazima, gdje se izmjenjuju livade, grmlje i stabla – upravo u takvom okolišu nalazi obilje hrane i mjesta za gniježđenje.
To je kozmopolitska vrsta, rasprostranjena diljem Europe i Azije, sve do jugozapadne Kine. U Europi se pojavljuje od sredozemnog juga pa sve do sjevera Skandinavskog poluotoka.
Poznato je čak 14 podvrsta češljugara, koje se dijele na zapadnu (carduelis) skupinu, prepoznatljivu po crnoj kapi, i istočnu (caniceps) skupinu, s sivom glavom.
U Hrvatskoj je vrlo čest i brojčan, s procjenom od 220 000 do 260 000 parova koji se gnijezde širom zemlje – od nizina do brežuljkastih područja. Životni vijek češljugara u prirodi doseže do pet godina.
Razmnožavanje češljugara
Češljugar se gnijezdi od kraja travnja do kolovoza, a u povoljnim godinama ima dva, ponekad i tri legla. Gnijezdo gradi u gustoj vegetaciji drveća ili grmlja, najčešće na 5–8 metara iznad tla, iako ponekad i više ili niže, ako se osjeća sigurno.
🎵 Pjev češljugara
Oko svibnja mužjak započinje svoju svadbenu pjesmu kojom potiče ženku na gniježđenje.
Njegov je pjev melodičan i zvonak, pa se čuje nadaleko preko livada i voćnjaka.
Češljugar pritom izmjenjuje cvrkut i glasni završni čurlik, uz ritmično pomicanje tijela lijevo-desno – prizor koji je pravi užitak za promatranje.
U razdoblju prije parenja ženka se počinje hraniti kukcima, što uz poticaje mužjaka pokreće njezin reproduktivni ciklus. Gnijezdo je uredna, čvrsta kupola od trava, mahovine i korjenčića, obložena finim dlakama, vunom, perjem i paučinom kojom ga i pričvršćuje za grančice.
Ženka nakon parenja polaže 5–7 plavkasto-bijelih jaja s vjenčićem sitnih smeđih točkica. Na njima sjedi 12–14 dana, dok je mužjak u to vrijeme redovito hrani. Nakon što se ptići izlegu, ženka ostaje s njima još desetak dana, dok im ne naraste perje koje ih štiti od hladnoće.
Mladi češljugari brzo rastu i već nakon dva tjedna vježbaju krila na grančicama u blizini gnijezda. Ubrzo počinju letjeti, prateći roditelje i glasno im se javljajući. Obitelj ostaje zajedno još neko vrijeme – često ih se može vidjeti u lipnju kako u skupini traže sjeme po livadama.
U kolovozu se češljugari mitare, a mlade ptice tada dobivaju perje odraslih jedinki, spremne za samostalni život.
Selidbe i zimovanje
U kasnu jesen mlade i odrasle ptice okupljaju se u velika jata koja lutaju poljima, livadama i područjima obraslima korovom u potrazi za sjemenkama. Izvan sezone gniježđenja češljugari žive u skupinama, često i zajedno s drugim vrstama zebovki, te većinom ostaju u Hrvatskoj i tijekom zime.
Za jakih i dugotrajnih zima prema nama dolaze sjeverne podvrste češljugara, nešto veće i svjetlije obojenosti od naših domaćih ptica. Selidbena jata u Hrvatsku stižu u kolovozu i zadržavaju se do travnja.
Neke ptice selidbu obavljaju na male udaljenosti, spuštajući se s viših nadmorskih visina u doline, dok druge prelijeću i po nekoliko stotina kilometara.
Ženke i mladunci sele se češće i na veće udaljenosti nego odrasli mužjaci, a selidba se odvija danju, u gustim, živahnim jatima.
Gnijezdarice zapadne Europe sele se u uskom pojasu prema jugozapadu, dok se one iz istočne Europe kreću u širem smjeru između zapada i jugoistoka.
Češljugar je djelomična selica – većina populacija zimuje unutar svog područja rasprostranjenosti, a najbrojniji je u Sredozemlju. U gotovo svim populacijama, čak i onima najsjevernijima, dio ptica ostaje stanaricama tijekom cijele godine.
🪶 Zanimljivosti o češljugaru
Češljugar je poznat po svom veselom karakteru i društvenosti – izvan sezone gniježđenja okuplja se u manja jata koja cijeli dan prelijeću s biljke na biljku u potrazi za sjemenkama.
U mnogim kulturama smatra se simbolom sreće, slobode i radosti života.
Zbog svoje ljepote i pjeva često je bio inspiracija slikarima i pjesnicima, a u prošlosti i čest, ali nažalost, zatočenik u kavezima.
Danas je strogo zaštićen i njegovo mjesto je – u prirodi.
O autoru
