Planika ili maginja (Arbutus unedo) vrlo je zanimljiva mediteranska biljka s žutim do crvenim, jestivim plodovima koji dozrijevaju u kasnu jesen i isto doba kada biljka i cvate.
Planika je zimzelena biljka iz porodice Ericaceae. Naraste kao grm ili omanje stablo do osam metara visine. Grane su uspravne i guste te doprinose teškom kretanju kroz makiju gdje često i dominira. Kora je u starije biljke gruba i ljušti se. Planika raste u cijelom mediteranskom području te duž cijele naše obale. Izvrsno podnosi i sušu i niske temperature, otporna je na posolicu (od bure), a čvrst i razgranat korijen ju dobro veže za tlo i štiti od jakih vjetrova koji vladaju na obali. Planika traži mnogo sunca.
Najčešće u makiji i preostalim šumama crnike. Kao i druge vazdazelene biljke, listovi su joj tvrdi i kožasti, jajastog oblika, s fino nazubljenim rubovima. Na taj su način prilagođeno za očuvanje vode u ovim sušnim uvjetima, kao i obrana od biljojeda.
Svakako su na planiki najzanimljiviji s njeni cvjetovi i plodovi. Cvjetovi su dvospolni i jednodomni (na jednoj biljci su i muški i ženski cvjetovi). U obliku su zvona, skupljeni u visećim grozdastim cvatovima s 10 do 30 cvjetovima. Bijeli ili svijetlo rozi. Čaška je peterodijelna, vjenčić je peterozub, unazad svinutih zubića, s deset prašnika i nadraslom plodnicom. Oprašuju ih najčešće pčele koje skupljaju njen nektar te je planika važne i za medare. Med je kvalitetan, žut i lagano gorkast.
Cvate i stvara plodove istovremeno, što je rijetka pojava na jednoj biljci. No, ti su plodovi zapravo prošlogodišnji cvjetovi koji se godinu dana pomalo razvijaju u plodove. Što je također zanimljivo biljka ima plodove i cvjetove u kasnu jesen, u studenom, čak i prosincu, što je važno za organizme koji se njima hrane. Ptice posebice vode plodove, ali i sisavci. Primjerice, na grbu grada Madrida medvjed “se gosti” plodovima maginje. Plodovi su okrugli, prvo zelenkasti pa žućkasti, narančasti i na kraju jarki crveni, a tada su i zreli.
Ti se plodovi bobe s više sjemenki, a nazivaju se maginje. Veličine su veće trešnje, a površina je grupa, s bradavičastim izraslinama. Mekani su iako sočni i mesnati, nisu previše bogati vodom i više su brašnasti. Nemaju posebno izražen okus (slatkasto-kiselkast, pomalo sliči gorkom karamelu), no bogati su vitaminima i mineralima – u prosjeku 285% mg% vitamina C, oko 16% šećera (uglavnom fruktoza), 1,% pektina itd. Prezreli plodovi sadrže i dosta organskih kiselina od kojih najviše jabučne, sirovo ulje, sirova vlakna i bjelančevine, dimetril sulfid, esencijalna ulja i minerale: kalij, fosfor, kalcij, natrij željezo. Sadrže i 0.5% alkohola pa ih zbog toga te drugih probavnih problema ne bi trebali mnogo jesti (neki izvori ne više od šake). Otud im i dolazi latinski naziv unedo, dok naziv roda Arbustum znači šiblje. Ponegdje ih u Dalmaciji zovu i prve.
Plodovi se zato mogu koristiti za izradu pekmeza, džemova i želea te alkoholnih pića rakije, vina i likera. Portugalci od plodova prave nacionalno alkoholno piće medronho. Maginje se mogu samljeti u brašno za kolače. Listovi sadrže značajne količine treslovina te su zamjena za lovor.
Sjemenke planike su sitne, a biljak je sporo rastuća. Može se razmnožavati i vegetativno, preko reznica.
O autoru
