Žuta mrtva kopriva (Lamium galeobdolon) kasna je proljetnica naših šuma. Izgleda poput prave koprive, ne peče, a odaju ju lijepi žuti cvjetovi.
Žuta mrtva kopriva je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice usnjača (Lamiaceae). Autohtona je vrsta na području zapadne Azije te u središnjoj i južnoj Europi. Nakon velikih geografskih otrkića unesena je na područje Novog Zelanda, Australije i središnjeg dijela Sjeverne Amerike gdje se uspješno rasprostranila. Na nekim useljenim područjima čak ju smatraju invazivnom vrstom.
Raste uglavnom uz rubove šuma i na šumskim čistinama te uz potoke i kanale. Moguće je pronaći je uz ograde i živice. Na staništu se može pojaviti u gustom sklopu tako da prekriva površinu od po nekoliko metara kvadratnih. U tom slučaju negativno djeluje na rast i razvoj drugih biljaka. Vrlo je otporna na mraz.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Plitko ispod površine tla nalazi se često gusti splet vodoravno položenih kratkih podzemnih stabljika u obliku podanka. Nadzemni izdanak naraste do 60 cm u visinu. Zeljasta stabljika je četverobrida s utorima (kvadratna na poprečnom prerezu), prekrivena dlakama. Jednostavni listovi su nasuprotni, plojke su na kratkim peteljkama (do 3 cm). Peteljka i plojka su dlakave kao i stabljika. Plojke listova su jajaste ili lancetaste, pilastih rubova, sa gornje strane često su crvenkaste. U jesen se na plojkama mogu vidjeti nepravilne bijele mrlje. Lisne žile su perasto razgranjene.
Žuti cvjetovi su sjedeći. 6-10 cvjetova formiraju prividne pršljenove. “Cvjetnih pršljenova” na jednoj stabljici može biti oko 5. Cvijetovi su dvospolni i pentamerni. Čaška se sastoji od 5 lapova, a vjenčić od 5 žutih latica. Donja usna je građena od 3, a gornja od 2 latice. Prašnika ima 4 (jedan reduciran), plodnica se sastoji od 2 plodna lista. Cvatnja žute mrtve koprive je od travnja do rujna. Cvjetove oprašuju kukci, uglavnom pčele i leptiri. Plod je kalavac, sjemenke rasprostranjuju mravi.
Bioaktivne tvari u nadzemnim izdancima žute mrtve koprive su: karotenoidi, tanini, vitamin C i pantotenska kiselina te neka eterična ulja u tragovima. Upravo zbog navedenog kemijskog sastava žuta mrtva kopriva se učestalo koristila kao ljekovita biljka u narodnoj medicini (uglavnom list i cvijet). U nekih naroda koristi se u prehrani ljudi.
Vrlo je jednostavna za uzgoj. Dovoljno je u proljeće posijati sjeme ili u kasnu jesen nje podanak zakopati plitko u zemlju. Budući da je veoma širokog rasprostranjenja poznate su brojne podvrste ove biljke. Neke podvrste je lako zamijetiti u prirodi zbog šarenih listova. (Pretpostavka autora je da su šareni listovi posljedica određenih mutacija u kloroplastnoj DNA (cDNA)). Prema literaturnim podacima osim diploida (2n=18) u prirodi su zabilježeni i brojni tetraploidi (2n=36).
Tekst: Mišo Rašan, fotografije: Luka Hercigonja
O autorima:
Mišo Rašan profesor je kemije i biologije, autor mnogih udžbenika, priručnika i radnih bilježnica. Turistički je pratitelj, zaljubljenik u prirodu, putovanja i planinarenje. Luka Hercigonja njegov je učenik, biolog amater te fotograf prirode iz Međimurja. Surađuje s ornitolozima i ostalim znanstvenicima u istraživanju flore i faune Međimurja. Pogledajte njegovu stranicu.
O autoru
