Medvjeđi luk (Allium ursinum) mirisna je, jestiva i ljekovita biljka naših šuma. Ipak, oprez kada ga skupljamo, da ga ne zamijenimo otrovnim vrstama biljaka.
Medvjeđi luk (Allium ursinum) još je zvan sremuš, srijemuš, divlji luk, divlji češnjak. To je višegodišnja zeljasta trajnica i jednosupnica iz porodice lukova (Alliaceae). Raste u velikim gomilama uglavnom po sjenovitim i vlažnim šumama. Gustoća populacije može biti tolika da potpuno prekriva šumsko tlo. Cijela biljka miriše na bijeli luk, naročito za vrijeme cvatnje. Zbog intezivnog mirisa biljku je moguće osjetiti na terenu i kad još nije vidljiva.
U tlu se nalazi višegodišnja bijela i duguljasta lukovica koja je obavijena kožicom. Iz lukovice izrasta trokutasta ili čak u poprečnom presjeku okrugla stabljika visine 20-30 cm. Već tijekom ožujka iz lukovice izrastaju listovi (uglavnom dva). Plojke listova su prilično tanke i ušiljenih vrhova. Pri bazi se postupno sužavaju i prelaze u peteljku.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Dvospolni bijeli cvjetovi su trimerni i formiraju štitasti cvat kuglastog oblika. Perigon se sastoji od dva ciklusa (3+3). Unutar perigona je smješteno 6 bijelih prašnika, također u dva ciklusa. Nadrasla plodnica, oko koje su smješteni nektariji, sastavljena je od tri plodna lista. Cvatnja traje od polovice travnja do lipnja, a cvjetove oprašuju kukci. Iz bijelih cvjetova nastaje plod tobolac u kojem ima mnoštvo sjemenki. Sjemenke se rasprostranjuju uglavnom vjetrom, rjeđe vodom, a ponekad ih raznose i mravi. U sitnim sjemenkama, kao pričuva hrane, uglavnom su ulja.
Ljekovita svojstva medvjeđeg luka poznata su još od antičkih vremena. Ljudi su ga upotrebljavali kao namirnicu i kao začin. Specifičan miris po češnjaku daje tvar aliin (derivat cisteina). Kad se medvjeđi luk ili češnjak ozljede uslijed rezanja ili žvakanja, aliin uz pomoć enzima prelazi u alicin. Alicin djeluje kao antibiotik, ima protuvirusna i fungicidna svojstva. Aliin je termički labilna tvar pa kuhanjem medvjeđeg luka nestaju ljekovita svojstva. Isto tako ljekovitost nestaje sušenjem listova pa medvjeđi luk treba upotrebljavati samo u svježem stanju. Tinktura od listova ili lukovica, svježi sok i razni drugi preparati na bazi medvjeđeg luka koriste se prvenstveno za snižavanje krvnog tlaka, masnoća u krvi, detoksikaciju organizma i jačanje imunološkog sustava. Mladi listovi pripremaju se kao umak (pesto), koriste se kao prilog raznim namazima, kao dodatak salatama i varivima, u pripremi gustih juha, itd.
Valja napomenuti da su, zbog zamjene listova medvjeđeg luka s listovima đurđice, mrazovca i čemerike, zabilježena teška trovanja. Naizgled slični mladi listovi mrazovca često rastu na istom staništu pomiješani s medvjeđim lukom, no medvjeđi luk ima intenzivan miris i okus po češnjaku, dok mrazovac nema. Do ubiranja neželjenih otrovnih listova može doći i kada se srpom kose veće količine medvjeđeg luka. Pri ubiranju listova treba biti vrlo pažljiv.
O autorima:
Mišo Rašan profesor je kemije i biologije, autor mnogih udžbenika, priručnika i radnih bilježnica. Turistički je pratitelj, zaljubljenik u prirodu, putovanja i planinarenje. Luka Hercigonja njegov je učenik, biolog amater te fotograf prirode iz Međimurja. Surađuje s ornitolozima i ostalim znanstvenicima u istraživanju flore i faune Međimurja. Pogledajte njegovu stranicu.
O autoru
