Obična žutika (Berberis vulgaris) biljka je kontinentalnog pojasa. Mnogi njeni dijelovi su korisni za čovjeka.
Obična žutika je grm iz porodice žutika (Berberidaceae) koji naraste 2,5 do 3 m u visinu. Raste uz rubove šuma te na šumskim čistinama Panonske Hrvatske, Gorskog kotara i Like.
Grmovima obične žutike nije potrebna velika količina vlage na staništu, a na izrazito vlažnim terenima neće uspjevati. Pretpostavlja se da je biljka u Europu stigla iz sjeverne Afrike preko Španjolske (latinski naziv kaže da je iz zemlje berbera). Budući da je jedan od međudomadara zimskih spora plamenjače ili žitne rđe (Puccinia graminis), obična žutika je sustavno uništavana, posebno uz poljoprivredna područja.
Grmove obične žutike u tlu učvršćuje izrazito tvrdi drvenasti korijen. Nadzemni izdanak čine drvenaste grane. Mlade grane su crvenkaste boje, a kasnije postaju tamnosive. Listovi su jednostavni, na kratkim peteljkama, smješteni u snopiće naizmjeničnog rasporeda. Plojke listova su eliptične, okruglih vrhova. Rubovi plojki su sitno nazubljeni, a razgranate lisne žile lako uočljive. Uz peteljke listova u snopiću izrastaju po 3 mala račvasta trna. Listovi su redovito duži od trnova.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Obična žutika je jednodomna biljka. Dvospolni cvjetovi skupljeni su u žute, grozdaste, viseće cvatove. Cvatnja započinje koncem travnja i traje tijekom svibnja i lipnja. Čaška se sastoji od 6 lapova, a vjenčić od 6 latica. Unutar ocvjeća je smješteno 6 prašnika i plodnica od jednog plodnog lista. Cvjetovi su mirisni pa ih oprašuju kukci, osobito pčele i ose. Pčele pri tom skupljaju nektar i pelud. Plodovi imaju mesnato usplođe u kojima su najviše po 3 sjemenke. Crvene duguljaste bobe dozrijevaju krajem kolovoza i u rujnu. Običnu žutiku vrlo je lako razmnožiti iz sjemenki, pomoću reznica koje se lako zakorjenjuju ili iz izbojaka korijena.
Od kore korijena može se dobiti žuta boja koja se koristila za bojanje vune, lana i kože. Drvo se koristi za izradu čačkalica. Smatra se da žutika ima mnoga ljekovita svojstva, osobito za liječenje i ublažavanje problema sa žući, jetrom, bubrezima itd. Najljekovitiji dio biljke je korijen, a skupljaju se i listovi, cvjetovi i kora. U mesnatom usplođu ima pektoza, voćnih kiselina. U korijenu su ustanovljeni različiti alkaloidi poput berberina koji pospješuje aktivnost bubrega. Od zrelih boba pravi se ukusan pekmez.
Tekst: Mišo Rašan. Fotografije: Luka Hercigonja.
O autorima:
Mišo Rašan profesor je kemije i biologije, autor mnogih udžbenika, priručnika i radnih bilježnica. Turistički je pratitelj, zaljubljenik u prirodu, putovanja i planinarenje. Luka Hercigonja njegov je učenik, biolog amater te fotograf prirode iz Međimurja. Surađuje s ornitolozima i ostalim znanstvenicima u istraživanju flore i faune Međimurja. Pogledajte njegovu stranicu.
O autoru
