Crni sljez (Malva sylvestris) ljekovita je biljka koju nalazimo na poljima, šumskim krčevinama, u dvorištima, uz putove i ograde, u blizini naselja.
Crni sljez je višegodišnja biljka iz porodice sljezova (Malvaceae). Veoma je rasprostranjena na u Hrvatskoj te je prilagođena različitim staništima. Samoniklo se pojavljuje na poljima, šumskim krčevinama, u dvorištima, uz putove i ograde, u blizini naselja itd. Za biljku se koriste i nazivi poput divlji ili šumski sljez, guščja trava i drugi.
Podzemni dijelovi biljke su podanak i korijen. Pomoću podanka biljka preživljava zimu. Kao i kod ostalih dvosupnica, razlikuje se glavni korijen i bočno korijenje. Nadzemni izdanak se sastoji od zeljaste jednogodišnje stabljike koja na sebi nosi listove i cvjetove. Stabljika je okrugla, dlakava i razgranata, pri tlu slabo odrvenjela. Listovi su jednostavni, na dugim peteljkama. Plojke listova su srcolikog ili bubrežastog oblika, krpasto razdijeljenih rubova na 5 do 7 dijelova. Lice i naličje plojke prekriveno je gustim dlačicama. Crni sljez može narasti do 1 metar u visinu.
Jednostavni cvjetovi izrastaju bočno na stabljici iz pazušaca listova. Ocvjeće se sastoji od dva ciklusa: 5 lapova i 5 ljubičastih latica. Na ljubičastim laticama uočljive su uglavnom po 3 tamnije pruge koje se prema vrhu granaju. Unutar ocvjeća je mnoštvo prašnika. Tučak se sastoji od 1-5 plodnih listova. Biljka cvate od svibnja do rujna, a cvjetove oprašuju kukci. Plod je okrugli kalavac. Iz zrelog ploda raspršuje se 10 jednosjemenih suhih plodića. Plodovi sazrijevaju u rujnu i kolovozu.
Ljudi su vrlo rano crni sljez počeli koristiti kao ljekovitu i jestivu biljku. Osim u liječenju ljudi, crni sljez se koristio i za liječenje životinja. Listovi su bogati vitaminom C, karotenoidima, flavonoidima te željezom i kalcijem. U listovima ima i bioaktivne tvari maldivina. Osim crnog, u narodnoj medicini koristi se i bijeli sljez (Althaea officinalis L.) Crni sljez naročito se upotrebljava kod poteškoća sa sluznicama respiratornih organa i upalnih procesa, pri čemu pospješuje rastvaranje i izlučivanje sluzi.
Čaj od sljeza u pravilu se priprema s hladnom ili mlakom vodom, u kojoj se dijelovi biljke namaču nekoliko sati, jer tako zadržavaju ljekovita svojstva. Za čaj se sabiru listovi i cvjetovi koji se suše na toplom i zračnom mjestu, u sjeni. Kao i ostale ljekovite biljke, crni sljez valja skupljati po sunčanom vremenu, jer tada biljka sadrži najmanje vlage i kvalitetnije se suši. Biljka nema mirisa, a osušeni listovi ispuštaju hlapljive tvari koje mirišu na miševe. Sjemenke crnog sljeza koristile su se čak i kao afrodizijak.
Tekst: Mišo Rašan, fotografije: Luka Hercigonja
O autorima:
Mišo Rašan profesor je kemije i biologije, autor mnogih udžbenika, priručnika i radnih bilježnica. Turistički je pratitelj, zaljubljenik u prirodu, putovanja i planinarenje. Luka Hercigonja njegov je učenik, biolog amater te fotograf prirode iz Međimurja. Surađuje s ornitolozima i ostalim znanstvenicima u istraživanju flore i faune Međimurja. Pogledajte njegovu stranicu.
O autoru
