Ljepotica je planinskih šuma alpska strizibuba, zvana i alpinska cvilidreta (Rosalia alpina). Treba malo bolje pogledati oko stabala da bi ju se pronašlo, ali vrijedi truda.
Tamno sivoplavo tijelo gusto prekrivaju dlačice u predivnu uzorku crnih mrlja. Na pokrilju su tri takve mrlje, od kojih je najveća ona u sredini. Ovakav uzorak služi kao kamuflaža na glatkoj, sivkastoj kori bukve. Kao i sve strizibube, ima velika ticala, također s plavo-crnim uzorkom. U mužjaka su dulja nego u ženke, gotovo dvostruko dulja od samog tijela koje doseže 15 – 38 mm. Noge su također istih uzoraka.
Ovaj kukac kornjaš živi u brdskim i planinskim šumama, najčešće bukovim. Odrasle kukce nalazimo od lipnja do rujna. Aktivan je danju, a hrani se peludom, sokom biljaka te lišćem. Ime je dobio po “cviljenju” jer, kao i ostale vrste strizibuba (Cerambycidae), proizvodi zvuk. Stružu prvim prsnim kolutićem o izbočinu s gornje strane srednjega prsnoga kolutića. Mužjaci time privlače ženke, ali se i bore za pristup partnericama. Poslije parenja one polažu jaja pod koru starih bukovih stabala, trupaca ili panjeva.
Iz jaja se razviju ličinke koje žive tri godine u drvetu, hraneći se njime kao i korom. Stoga alpska strizibuba spada u ekološku skupinu saproksilnih kornjaša. Potkraj tog razdoblja začahure se i u kasno proljeće izlaze na svjetlo dana. Tada žive samo tri do šest tjedana i u to se vrijeme razmnožavaju te ugibaju. Kako stare šume s trulim stablima u kojima se jaja mogu razvijati nestaju, tako i alpinske cvilidrete ima sve manje.
Akcija „Jeste li ih vidjeli?“ koju Ministarstvo zaštite okoliša i energetike provodi s ciljem uključivanja javnosti u određivanje rasprostranjenosti kornjaša te podizanja svijesti o važnosti njihovog očuvanja, održava se i ove godine. Više na linku
O autoru
