Become a Patron!
Priroda Hrvatske

RIBNJACI

Ribnjaci su u Hrvatskoj vrlo važna središta biološke raznolikosti. To su plitka jezera sa svim značajkama močvarnih područja, no stvorili su ih i ljudi, najčešće krčenjem šuma ili iz postojećih prirodnih područja.

Močvare stare prirodno polako ili ubrzano djelovanjem čovjeka. Nove se više ne stvaraju jer su izvori vode, ponajprije rijeke, regulirani. Zbog toga su prostrani i plitki ribnjaci zamjena za prirodne močvare. Močvarna područja važna su zbog velike biološke raznolikosti, a upravo su plitki slatkovodni ribnjaci danas važne površine. Veće slatkovodne ribnjake nalazimo na cijelom području kontinentalne Hrvatske. U Slavoniji su veliki ribnjaci kod Donjeg Miholjca, Našica, Slavonskog Broda, potom nešto manji uz rijeke Česmu i Ilovu, te kod Lipovljana, a valja spomenuti i one u pokupskom bazenu poput Draganića, Pisarovine i Crne mlake.

Svi su ribnjaci više-manje slični. Mutno smeđe jezero okruženo je prvo redom trske i rogoza još u vodi, a onda i visokim hrastovima i bijelim vrbama. Pličina, ljetna toplina i obilje mineralnih hranjivih tvari omogućuju bujan rast vodenih biljaka. Voda je vrlo mutna, neprozirna, no bilju to ne smeta. Njezinu površinu prekriva lopoč. Posebno gust zna biti orašak čiji su gornji listovi obično trokutasti, a donji preobraženi u niti s pomoću kojih skupljaju hranjive tvari. Njihovi mali cvjetovi vire u zrak da bi ih mogli oprašiti kukci. Od cvjetova plavuna zažuti se cijela površina u rano ljeto! Plitkim rubovima jezera vladaju trska i uskolisni rogoz, ne smeta im ni nešto dublja voda ni mulj. Ovo posljednje stanište je posebno zanimljivo i za druge biljke naviknute na plavljenje i povećanu vlagu. Šaševi, šiljevi i ostale biljke stvaraju vrlo gust i visok zeleni zid, a ipak lako prohodan za životinje koje su u njima napravile brojne staze.

Umjetno vodeno stanište prihvatile su mnoge ptice, pa je zračni promet intenzivan. Površina vode posuta je sitnim točkicama, dalekozor otkriva da u plitkoj vodi gaca na desetke sivih čaplji. Svojim dugim nogama polako koračaju tražeći ribice. Kad ih uoče, energično zamahnu glavom i ako ima sreće, ribica se mlatara u dugačkom kljunu. Male bijele čaplje mnogo su živahnije. Iako i one mogu biti same, često love zajedno. Doslovno jure po vodi, polijeću i slijeću, prskaju po mulju.

Podalje od gužve plove ostale ptice, najviše divlje patke čiji mužjaci imaju prepoznatljive zelene glave ili patke s crvenim glavama. Odmaraju se ili čiste perje, očito site i bez bojazni za život. U gužvi zaroni mali gnjurac i izroni koji metar dalje. Svako malo prolijeću manja skupina pataka ili veća jata kormorana. Tu redovito ophode i štekavci, a zna se i nekoliko njih odmarati na panjevima plitkih ribnjaka. Ribnjaci “Lipovljani” naročito su važni za zajednice čaplji i žličarki iz Parka prirode Lonjsko polje. Roditelji se punih guša vraćaju s ribnjaka i hrane nezasitne mladunce.

Raznolikost staništa stvara i raznolikost vrsta. Trsku, rogoz i ostalo gusto močvarno bilje za gniježđenje koriste trstenjaci, cvrčići i ostale male, perjem neugledne ptice. Neugledne, ali često glasne poput velikog trstenjaka: karra-karra-karra, krik, krik! Njime oglašava svoj teritorij s gnijezdom. Po blatu hranu skupljaju pastirice, vivci, prutke i druge vrste. Vrlo se teško vide uz rubove vegetacije plašljive kokošice i štijoke. Par labudova savija masivno gnijezdo usred rogoza. Na sličan se način gnijezde i liske, samo, dakako, u manjem gnijezdu.

Otvorenu vodu vole ćubasti gnjurci i njihovi srodnici mali gnjurci. Oni tu mogu zaroniti i loviti ribu. U rano proljeće ćubasti gnjurci već su nekoliko dana u ljubavnoj groznici. Mirno plivaju i onda se mužjak i ženka zalete jedno prema drugom. Kad dođu blizu, propnu se i izviju vratove. Gotovo stoje na vodi nudeći jedno drugom vodeno bilje u kljunu. Potom zasjednu i kao da plešu na vodi, okrenuti jedan prema drugom. Ornitolozima takav romantičan opis možda i nije najbolji, reći će da se radi o učvršćivanju veze prije parenja. Ove ptice gnijezde se na malim humcima od plivajuće vegetacije, često u rahlim zajednicama s čak po dvadesetak gnijezda. Kada se izlegu, mali gnjurci ne ostaju u gnijezdu, nego odmah, ali uz budnu pratnju roditelja, kreću u vodu.

Gnjurcima su prvi susjedi na plutajućim gnijezdima bjelobrade čigre, samo što su njihove zajednice mnogo veće, i do 200 parova. One su također ribolovci, ali nisu ronioci nego se iz zraka obrušavaju u vodu. I kad ne love, ove vrlo bučne ptice neprestano izvode vratolomije u zraku. Bjelobrade čigre iznimno elegantno grabe vitkim krilima i nadlijeću jezero. Potom se kao navođene rakete gotovo okomito obrušavaju u vodu i uz malo sreće, ribica se bespomoćno lamata u kljunu. Iako neke ptice sjede na jajima, većinom sivi mladunci već nestrpljivo iščekuju roditelje. Kad oni stignu, halapljivo otvaraju usta i gutaju zalogaj. Na našičkim ribnjacima poveća je zajednica čaplji i žličarki. Teška i neugledna gnijezda od grana i trske izgradile su na otoku niskih vrba, teško dostupnom usred vode i mulja. Ondje kao u malom gradu stanari su gusto stisnuti, lepeću krilima, kriče, a osjeća se i smrad izmeta.

Zelene žabe najbrojniji su kralježnjaci, njih na tisuće pliva u plitkoj vodi ili se sunčaju u okolnom bilju. Mužjaci krekeću, ali se i međusobno tuku i natjeravaju, nastojeći privući ženke. U sumrak nastaje velika buka. Mukači zato održe pravi koncert. U plitkoj vodi s dosta bilja mužjaci plutaju i napuhuju vokalnu vrećicu. Stotine takvih grla odjekuje plitkom vodom!

Ribnjaci su u proljeće i jesen važna postaja na selidbenom putu ptica selica. Posebno važni gosti ribnjaka su patke njorke. U Crnoj mlaki se u jesen skupi i šest tisuća ugroženih njorki, po čemu je taj ribnjak među najvažnijima u Europi. Gotovo svake godine ima ih po nekoliko tisuća. Prepoznatljive su po kestenjasto-smeđem perju i nisu krupne kao divlje patke. Njorke su jedna od najugroženijih vrsta pataka, pa njihova brojnost pada u cijeloj Europi. U Crnoj mlaki im je vjerojatno najveće okupljalište u srednjoj Europi. Tih nekoliko tisuća ptica čini vrlo važan dio cjelokupne europske populacije, koju čini između 12 i 18 tisuća parova, što je golem broj za tako malo područje. Nebo je tada prepuno jata pataka. Pojave se iz daljine, poput malog oblaka. Da bi što prije stigle do odabranog jezera, lete užurbano i snažno. Tada obično naprave polukrug, pikiraju i slijeću na vodu. Površina vode se zatamni od brojnih ptica. Od pataka, među kojima su i divlje te glavate patke, najbrojnije su ipak njorke.

Ni stotinjak metara udaljeni od čaplji su ljudi. Ušli su u vodu i baš kao čaplje hodaju, jedino nose dugačke ribarske čizme. Voda im je gotovo do pasa, stoje u mulju i grčevito vuku teške mreže. Dakako, to su ribari. Ribnjaci su obično podijeljeni u bazene, velike koji se mjere u hektarima, a najmanji su veličine rukometnog igrališta. Uzgajaju se najviše šaran, amur, linjak, tolstolobik, smuđ, som … Ribarima su najveći problem veliki vranci (kormorani), neželjeni gosti na svim ribnjacima. Premda im to na plitkim ribnjacima nije potrebno, vranci mogu roniti dugo i duboko. S ulovljenom ribom vraćaju se na površinu da bi je progutali. Često love u skupinama, lupaju krilima po vodi i tako ribu tjeraju na površinu.

Čak je devet šaranskih ribnjaka u Hrvatskoj uvršteno u popis ornitološki važnih europskih područja. Crna mlaka je primjerice jedan od hrvatskih ribnjaka s popisa Ramsara – svjetski važnih močvarnih područja. Na ovim je ribnjacima zabilježeno 206 vrsta ptica, a jedan od glavnih razloga tolikoj brojnosti jest što nema lova. Zbog toga bogatstva, Crna mlaka je proglašena i posebnim zoološkim rezervatom.

Mnogi su ribnjaci od Domovinskog rata propali ili se suočavaju s problemima. Prije rata u Hrvatskoj su uzgajani ribnjaci na 12 000 ha, a održalo ih se na oko 5 000 ha površine. Rat, nestanak istočnog tržišta, gospodarska kriza, sve je to pridonijelo propadanju. Čini se da priroda pobjeđuje, ali je to kratkog daha. Valja imati na umu da su ljudi stvorili ovo stanište te da će daljnjim propadanjem ribnjaka nestati i vode te većina ptica močvarica. Upravo je neintenzivan uzgoj šarana preduvjet bogatstvu ornitofaune područja: ribnjaci bez uzgoja ribe ostaju bez vode i zarastaju, a intenzivan uzgoj drastično smanjuje raznolikost ptica koje nastavaju ribnjak.