Bjelobrada čigra (Chlidonias hybrida) kolonijalni je stanar naših močvara i ribnjaka. Upoznajmo ove elegantne ptice.
Početak ljeta je u punom jeku te pačići i labudići plove uz svoje roditelje. Kad se već čini da je roditeljska briga gotova, u lipnju i početkom srpnja na ribnjacima i plitkim močvarama zapravo počinje najveća gužva. Promet u zraku uočljiv je već izdaleka: nad vodom lete sićušne bijele prilike. Kada se malo približe, moguće je prepoznati bjelobrade čigre. Crna kapa na bijeloj glavi, sivkastog tijela, tamno crvenog kljuna i nogu. Zimi im je perje blijeđe, sam vrh glave u to doba bijel.
Izuzetnom elegancijom grabe dugačkim i uskim krilima i pritom neprestano kriče krekk. A onda se naglo, gotovo okomito, obruše prema vodi. Nakon malog pljuska, u kljunu im se odjednom koprca ribica. Nije svako obrušavanje uspješno, ali uz dovoljno pokušaja nema gladi. Na jelovniku su i vretenca te ostale sitne životinje, ponekad i žabe.
Čigra s plijenom potom leti prema zaraslom dijelu ribnjaka, gdje je još veća gužva. Usred tog vodenog tepiha, smjestila se kolonija čigri s desecima parova. Ta gnijezda izgledaju kao plutajuće nakupine vodenog bilja, od kojih su susjedi međusobno udaljeni tek pokoji metar. Oba roditelja grade gnijezdo, te se brinu o jajima i mladima. Dok se u nekim gnijezdima još uvijek nalaze smeđa jaja, u većini njih čekaju mladunci. Kad god im se učini da su ugledali roditelja, male smeđe loptice šire kljunove i izvijaju se koliko god mogu, samo da bi ribica završila u njihovu kljunu. Često se uzaludno izvijaju prema čigri koja je u prolazu, no roditelj konačno dolazi i ribica završava u ždrijelu.
Brzo nakon sezone gniježđenja, bjelobrade čigre odlaze u tople krajeve gdje provode zimu, a vraćaju se tek u svibnju. Gnijezde se širom Europe i Azije, ali i u Africi. Samo sjeverne populacije migriraju, dok su one tropske prisutne cijele godine. Općenito traže plića močvarna područja, jezera, delte, ušća rijeka, obalne lagune…
O autoru
