Become a Patron!
Priroda Hrvatske

Priroda zimi

Dani su zimskih radosti. Skijamo se, sanjkamo i grudamo, a onda mokri i promrzli odlazimo u toplinu naših domova. Jesi li razmišljala/razmišljao što je sa biljkama i životinjama koje se nemaju gdje ogrijati i posušiti? Pođite u zimski svijet divljih živih bića!

 

Krenimo prvo u šumu. Drveće je još u jesen izgubilo svoje lišće i sada spava. Sokovi drveća gotovo su gotovo stali, no drveće je još uvijek živo. To se lijepo vidi po otopljenom prstenu snijega. Pupovi listova mnogih biljaka su međutim već narasli i spremni da se na proljeće aktiviraju. Sada su zaštićeni pokrovnim ljuskama da izdrže surove zimske dane, no na prve tople dane će se odmotati. Još su spremnije biljke proljetnice. Njihova je stabljika pod zemljom – kao gomolj u šafrana ili kao lukovice u visibaba i podanci u šumarica. Njima je brz start bitan da pokupe što više svijetla proje nego što se u šumi zamraći od listova.

Hodajući po snijegu ostaju za tobom tragovi cipela. Ako dobro pogledaš, vidjet ćeš da na bijelom pokrivaču ima i ostalih tragova. Nisu tako veliki kao tvoj, ali se jasno zapažaju otisci nožica. Vrlo su česti mišji tragovi koji vode od jedne do druge rupe. Ti mali glodavci ne spavaju zimski san već traže hranu. Moraju zato brzo pretrčati po otvorenom prostoru jer su vrlo vidljivi na bijeloj pozadini. Ptica grabljivica, sova, kuna ili mačka rado bi se osladila njihovim mesom. Da je tu hodao zec može se lako prepoznati po tri traga umjesto četiri zbog načina njegova skakanja. Iskusni lovci i prirodnjaci mogu razlikovati i psa, mački, lisicu, vjevericu, jazavca i ostale životinje koje su budne po zimi.

Pročitaj više o tragovima životinja

Dolazimo do jezera. Okovala ga je čvrsta kora leda, tako da i tvoji teži roditelji mogu hodati po njemu. Da li znaš što li se dešava u jezeru? Da li led ide sve do dna? U svim većim jezerima voda se ne ledi u dubini . Štoviše, nije jako hladno ispod leda. U njima stoga sasvim normalno žive ribe i ostali stanovnici voda. Zapravo, česta je slika kako ribič izreže rupu u ledu u onda peca ribu. Hodajući po smrznutom jezeru dolazimo do slapova. Oni su potpuni stvrdnuti, kao da se vrijeme zaustavilo. Zaleđene slapove ćeš najboje vidjeti na Plitvičkim jezerima – zato što su veliki i zato što je u Lici jako hladno.

Stižemo do polja pšenice. Malo razgrnimo nogom snijeg u ivdjet ćeš zelene mladice pšenice. One sada spavaju, a na proljeće će nastaviti sa rastom. Za sada su sigurne, znaš li kako? Upravo im je snijeg velika zaštita. Svi znamo da je snijeg hladan kada ga držimo u ruci, no to je zato jer se topi i hladi nas mrzla voda. Snijeg je inače suh. Također, primjećuješ da je sirovi snijeg vrlo lagan. To je zato jer ima mnogo pukotina sa zrakom, a zrak je izvaredan izolator. Snijeg na poljima i travnjacima i šumama zapravo štiti biljčice ispod njega od hladnože. I dok je vani i 20°C ispod nule, ispod sniježnog pokrivača je mnogo toplije. Sjeti se da Inuiti (Eskmi) žive u kućicama od snijega (iglu) i da unutra može biti vrlo toplo!

Neki kukci prezimljavaju ispod lišća, u zemlji, a neki u trulom i palom drveću u šumi. Većina je ipak uginula, no ostavili su u nasljedstvo jajašca. Neke vrste prezimljuju u obliku kukuljice, odnosne preobražene ličinke. Socijalni kukci poput mrava i pčela ne spavaju ili barem nisu aktivni, a problem hladnoće riješavaju tako da se međusobno griju tijelima. Kako ih ima mnogo, tu je i toplo. Neki kukci migriraju i na jug, u toplije krajeve, baš kao i ptice.  Drugi stvaraju svoj vlastiti antifriz. Kako tvoji roditelji u atuomobil stavljaju antifriz da se motor ne smrzne, tako i ti kukci. To je u stvari glikol, vrsta alkohola. Na taj način sprečavaju nastanak komadića leda unutar tijela koji bi ih pokidao.

Pogledaj kako zimu preživljavaju ptice pjevice

Visoke planine ostaju mnogo duže vremena pod snijegom nego krajevi u nizini. Snijeg na Velebitu često počinje padati već u studenom,  a ostaje i do lipnja. Biljke dakako spavaju, ali se i ondje mogu vidjeti tragovi na snijegu, čak i na velikim visinama. Neki od tih tragova su ogromni,  a pripadaju medvjedu. Tu se oprezno kreće i vuk. Neki planinski vrhovi ostaju cijele godine pod snijegom i ledom. U njima gotovo i nema života i tek se rijetko mogu naći zalutale životinje. U našoj zemlji ih nema, iako neke ponikve na visokim planinama poput Velebiti mogu biti cijele godine zatrpane snijegom. U dnu tih uskih i dubokih pukotina hladan zrak naime ostaje dugo pa se snijeg ne topi.

Ponekad se usred zime zatopli. Snijeg se otopi, a toplina zavara biljke. One „pomisle“ da je došlo proljeće i krenu otvarati pupove. Hladnoća se međutim vrati i ti se pupovi smrznu i propadnu. Zadnjih godina je to „lažno“ proljeće postalo često, a neke prognoze govore da će biti još i više. Uzrok tome su i globalne klimatske promjene koje pogađaju cijeli planet. Nerazumno uništavanje prirode, energije uzrokuje i nestajanje snijega i leda posvuda u svijetu. I mi možemo pomoći da ne bude globalnih promjena – štedeći u kući papir, struju i vodu, koristeći javni transport i bicikl…