Toliko upotrebljavamo pojam priroda da ponekad teško nalazimo prikladnu definiciju.
Dakako, pod prirodom zamišljamo šume, planine, rijeke i jezera, svagdje gdje nailazimo na životinje i bilje, odnosno divljinu, ali ne i čovjeka, odnosno njegove građevine. Priroda u širem, ali prenesenom značenju znači cijeli svemir, često biološke osobitosti ljudi („po prirodi je netko miran“), suprotnost umjetnog, čak i natprirodno. No priroda u izvornom obliku obuhvaća živi, ali i neživi svijet, a to su geološka podloga i tlo, voda, brojni atmosferski, geološki, hidrološki i ostali procesi te živa bića. Upravo su živi organizmi kruna prirode, po čemu se konačno naš planet izdvaja iz mnogih drugih.
Često čujemo i pojam okoliš, a postoje i službe za zaštitu okoliša i prirode. Pod okolišem više smatramo osnovne elemente nežive prirode, poput zraka, vode, tla, a priroda se više odnosi primarno na živa bića i ekosustave. Upravo bogatstvo živih bića rezultat je bogatstva (i očuvanosti) staništa – rijeka, mora, planina, podzemlja. Prirodu istražuju mnoge znanosti, one osnovne − poput fizike, kemije, biologije, geologije − do mnogih specijaliziranih poput hidrologije, klimatologije… Sve ih i zovemo prirodnim znanostima.
O autoru
