Jedan od najizoliranijih jadranskih toka, Lastovo, skriva mnoga prirodna bogatstva. Lastovo je među najšumovitijim jadranskim otocima, a podmorje u svojim bistrim dubinama čuva ekosustave koji su među najočuvanijima na Jadranu.
Lastovsko otočje je arhipelag petnaestak kilometara južno od Korčule. Najveći i središnji otok je Lastovo, no tu je još četrdesetak otoka, otočića, grebena i hridi koji strše iz dubokoga okolnog mora. „Razasuti“ su na Gargansko-pelješkom pragu, reljefnoj granici između plićeg Jadrana na sjeveru i vrlo duboke Južnojadranske zavale. Najzapadniji i najudaljeniji od svih je Sušac, slijedi zapadno otočje, istočno uz Lastovo je otočna skupina Lastovnjaci, a još istočnije Vrhovnjaci. Neki od njih samo su gole kamene kape koje tek malo vire iznad mora, zapljuskuju ih valovi i na udaru su vjetra, tek s pokojim čuperkom žilave biljke.
Krš i plodna krška polja
Krš ovdje izranja iz mora te stvara brojna uzvišenja, od kojih su neka gole stijene. To se dobro vidi sa 417 metara visokog Huma, najvišeg vrha Lastova. Dolomiti grade uglavnom zapadni dio otoka, a od vapnenaca je istočni dio. Oni su jurske starosti, odijeljeni rasjedom na sjeveru, građeni od sličnih karbonatnih stijena iz krede. S vrha se vide i pitome udoline, krška polja usred krškog krajolika, nastale u nepropusnim zonama dolomita ili polupropusnim dolomitiziranim vapnencima, ali i s pijeskom koji su donijeli vjetrovi, po čemu je jedinstven u našem kršu. Tu su vrijedni otočani podignuli mala polja maslinika, vinograda i povrća. Da bi se polja natapala, a blago pojilo, izgradili su mnoge lokve, male oaze gdje žeđ gase i mnoge životinje, a neke su stalni stanari, poput zelenih žaba, zmija ili kukaca.
Pratite nas na Instagramu i Facebooku
S Huma i ostalih vrhova vide se i uvale, iako otok nije razveden kao ostatak našeg dijela jadranske obale. Ipak, more se duboko proširuje u uvale poput Skrivene luke, a posebno obližnje Uske uvale, koja se poput sićušnog fjorda uvlači u kopno. Zapadni dio otoka najviše je razveden. Suprotnost su strme i visoke obale u čijem podnožju more klokoće u potkapinama i špiljama, nastalim stalnim djelovanjem valova. Saplun na otočiću imena Mladine (Lastovnjaci) jedina je pješčana plaža otočja.
Klima masline
No ostatak otoka je, osim naselja, uglavnom pod šumom kojoj pogoduje „klima masline“ − s mnogo sunca ljeti te blagim, kišovitim zimama. Šuma je, istina, u prvome redu makija hrasta crnike i alepskog bora. Posebno se u njoj ističu ukusni, narančasti do jarkocrveni plodovi planike, grma nalik na lovor, koji je ovdje čest. Kamenjarskih pašnjaka s druge strane ima malo, jer su zarasli u makiju i bušike kada je prestalo stočarenje. Posvuda se provlače krška, primorska i oštroglava gušterica, no ne treba se bojati zmija otrovnica jer ih ovdje nema. Vrlo zanimljiva je žuta poljarica, zmija čije su susjedne populacije na otoku Olibu, oko 240 kilometara udaljenom od Lastovskog otočja, te 200 kilometara od najbliže susjedne populacije, one u Crnoj Gori! Treća populacija u Hrvatskoj ne nalazi se samo u mnogo udaljenijoj Baranji nego i u potpuno drukčijem staništu. Zasad nije odgovoreno na pitanje kako su žute poljarice došle na ove otoke − uz pomoć čovjeka ili prirodnim načinom.
Kolonije cjevonosnica
Utjecaj klime, pučinska osama, neobično duboko tlo, obilje sunca, ali i noćna vlaga daju Lastovu i cijelom otočju veliku prirodnu vrijednost. Zabilježeno je 810 vrsta biljaka. Među njima su endemične vrste, poput trave trsoveza koja raste samo na Lastovu, upravo kao i dalmatinski kozlinac. Od rijetkih vrsta naše flore ovdje nalazimo jesenski sunovrat, smrdljivu jasiku, drvenastu mlječiku i druge. Sušac sa svojim prilično ekstremnim uvjetima – oskudnim tlom i jakim vjetrovima − ima samo 278 vrsta, no i osam endema od kojih se ističe sušačka vrzina na pukotinama obalnih stijena. Osim biljaka, tu je stanište vrlo zanimljivim pticama – cjevonosnicama, skupini kojoj pripada i poznati albatros. Ime su dobile po cjevastom završetku nosa kroz koji mogu izbacivati morsku sol.
Ovdje se gnijezde gregula i kaukal. To su prave ptice mora jer, osim za gniježđenja, gotovo ne dodiruju kopno. Gregula u letu djeluje kao leteći križ dok krila drži pod pravim kutom. Leti jako nisko, a vrhovima krila gotovo dodiruje vodu. Hrani se ribom i mekušcima, pa često prati ribarske brodove. U veljači počinju parenje i pripreme za gniježđenje. Da bi se zaštitile od nasrtljivih galebova, gregule se gnijezde u pukotinama stijena, a do njih dolaze samo noću. Nese samo jedno jaje, na kojemu po jedan tjedan naizmjenično sjede partneri. Mladi, kad malo odrastu, traže hranu i glasno klikću. U Hrvatskoj se gnijezdi 250 – 350 parova, uglavnom na Lastovu i pučinskim otocima. Otočje je vrlo važno i za sredozemnoga galeba, kojeg ovdje ima čak 70 % populacije u Hrvatskoj. Manji je, tamnozelenih nogu, crvenog prstena oko oka i crvenog kljuna pred čijim krajem je tanka okomita crna pruga.
Lastovo je za svoju kršku građu prilično izlomljeno i iznutra, sa špiljama u kojima se šišmiši danju odmaraju i razmnožavaju. Medjedinu špilju nastanile su tako dvije ugrožene vrste – riđi šišmiš i veliki potkovnjak. Na osamljenim hridima ovakve morske špilje živjela je prije i sredozemna medvjedica, no ipak, poneki susreti otočana s bivšom stanarkom daju nadu u njezin povratak.
Šareni vrtovi gorgonija
Mnogi ipak smatraju da je pravo blago Lastovskog otočja ispod površine mora. Treba zaroniti u kristalno bistro podmorje gdje se otvara prava predstava života – šarena i bogata oblicima, pokretima… Već se u pličini naziru moruzgve, priljepci, morski puževi i ježevi. U pukotinama stijena skrivaju se hobotnice, a sipe se „maskirane“ u okoliš provlače uz dno. Na hridinastu dnu Lastova česti su brkati jastog, hlap, kuke, rakovice, rijetke vrste puževa, poput tritonove trube, prugaste mitre i bačvaši. Uz dno se često nalaze nepokretni škrpun i škrpina, ribu love zubatac i gof, iz zasjede vrebaju ugor, murina i još mnoge ribe. Otvorenim morem krstare tune, sabljani, nekoliko vrsta dupina (najčešće obični, glavati i dobri) te morske kornjače (glavata i zelena želva).
Lastovsko podmorje obogaćuje mnoštvo uvala, pličina, dubina i morskih grebena, podmorskih kanjona i skrivenih prolaza, te podvodnih strmaca, odnosno koraligena. No možda su najveće tajne skrivene na većim dubinama Sušca, kamo sunce jedva dopire, a gdje vlada plavozelena monotonija. Svjetiljka kao da vraća boje i oživljava predivne žute i crvene šume gorgonija, crvenih i ostalih koralja uz koje plove jata riba, što je u Jadranu sve rjeđa slika. Prelov i devastacija dna uzeli su danak u ovim predivnim životinjama.
Devedesetak pojedinačnih vrsta koralja te onih koje žive u zajednici u Jadranu spadaju u skupinu žarnjaka. Gorgonije (rožnjače) dobile su naziv po gorgoninu, rožnatoj tvari koja stvara „tijelo“ zajednice. Hrane se filtriranjem vode, pa se orijentiraju okomito na morske struje. Koralji čine tzv. koraligensku zajednicu, koja podnosi manje svjetlosti. Biološka im je raznolikost velika zbog mnogo malih niša, posebice zato što i crvene alge te korasti mahovnjaci također stvaraju tvrdi vapnenački skelet.
Iako udaljeno, Lastovsko otočje nezaobilazna je „sličica“ u velikom prirodnom mozaiku Hrvatske. Izoliranost ga je odvojila od modernih razvojnih trendova, no to će se možda pokazati dijelom i kao prednost u budućnosti. Miru i očuvanosti Lastova nisu odoljeli ni neki od najpoznatijih svjetskih slavnih osoba poput Billa Gatesa ili Toma Cruisea.
Galerija fotografija
O autoru
