Jedan je od nezaobilaznih stanovnika slatkih voda barska kornjača (Emys orbicularis), no zbog njezine plahosti često nismo ni svjesni njezine prisutnosti. Nalazimo ju od prostranih nizinskih močvara, preko hladnijih sedrotvornih rijeka do primorja i nekih jadranskih otoka.
Kao i ostale kornjače, prepoznajemo ju najlakše po oklopu. Cijela je crna ili tamnosmeđa sa žutim pjegama. Gornji dio oklopa naziva se plastron, a donji karapaks. Barska kornjača može cijelu glavu uvući u sigurnost oklopa. Od repa do glave dugačka je u prosjeku 15 – 20 cm, a teška od 400 do 700 g. Mužjaci su manji od ženki, ali imaju deblji i duži rep. Također, otvor kloaka u njih je smješten dalje od baze repa.
Kornjača je vezana uz vodu gdje lovi. Poput podmornice roni u plitkoj vodi, mašući nogama s plivajućim kožicama između prstiju. Traži sitne životinje poput kukaca, ličinaka beskralježnjaka, ribica, punoglavaca itd. Tu i tamo izviri glavom van da bi promotrila teren i onda se vraća pod vodu. Poda starije dane, a često i poslije razmnožavanja, barske kornjače sve više jedu bilje. Kako je hladnokrvna životinja, vrlo se često sunča. Obožava panjeve i stara stabla koja vire iz vode i na kojima ostaje satima. Na najmanji znak opasnosti strovalit će se u sigurnost vode. Zimi hibernira, već od kasne jeseni, a budi se u proljeće. Brzo potom kornjače se pare. Barska se kornjača bez problema kreće na suhom, pa često može prijeći i kilometar.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Primjerice, u Kopačkom je ritu ne nalazimo duboko u poplavnom području, već više uz nasipe i povišena mjesta. Razlog je tomu potreba za suhim gnijezdima u koja odlaže jaja. Ženka katkad satima traži dobru lokaciju za gnijezdo u koje polaže jaja, potkraj proljeća ili na početku ljeta. Kopa gnijezdo u koje polaže jaja i potom ga zatrpa. Kornjača se iz godine u godinu vraća na isto gnijezdo. Nakon tri mjeseca iz jaja izlaze mladi. Kornjače žive 40 – 60 godina i treba im nekoliko godina da postanu spolno zrele.
O autoru
