Sedmopjega božja ovčica ili bubamara (Coccinella septempunctata) jedna je od najpoznatijih i najljepših kukaca.
Sedmopjega božja ovčica je kornjaš prepoznatljivog narančasto-crvenog pokrilja istočkanog s ukupno sedam crnih točaka. Nastanjuje travnjake, šume, parkove, vrtove i mnoga druga staništa na kojima je prisutan njezin plijen, a to su lisne i štitaste uši, grinje te jaja i ličinke drugih kukaca. Ušima se hrane i odrasle jedinke, ali i vrlo proždrljive ličinke, zbog čega je božja ovčica izuzetno koristan kukac.
Crveno-crni uzorak pokrilja ima ulogu odbijanja predatora, ali ako se osjeti ugroženom, božja ovčica će se izvrnuti na leđa, skupiti nožice i praviti se mrtva. Iz žlijezde smještene između bedra i goljenice može lučiti alkaloid vrlo neugodnog mirisa i gorkog okusa, koji isto tako predatoru daje do znanja da božja ovčica nije za jelo. U proljeće, nakon parenja, ženka odlaže do 500 jaja na više mjesta, u manjim nakupinama. Jaja su veličine 1 mm i polaže ih na naličje listova, uvijek u blizini kolonija biljnih uši. Nakon desetak dana iz jaja izlaze ličinke. Kompletan razvoj od jaja do odraslog oblika traje oko dva mjeseca.
Božje ovčice prezimljuju u zgradama, pukotinama zidova, u kori drveta, ispod naslaga lišća itd., često u većim grupama, a izlaze kasno zimi ili rano u proljeće. Božja ovčica ili ‘bubamara’ u narodu je oduvijek bila popularan kukac i jedan od rijetkih kukaca od kojeg ljudi ne zaziru i kojeg se ne plaše. Smatrala se nositeljem sreće i ako bi sletjela na nekoga, nije valjalo otresati je, već je pustiti da sama odleti.
Sedmopjega božja ovčica jedna je od naših zavičajnih vrsta, no u posljednje vrijeme ugrožava je vrlo agresivna harlekinska božja ovčica (Harmonia axyridis), invazivna vrsta iz Azije. Ugrožava je kompeticijom za hranu (znatnim smanjivanjem populacije lisnih uši, čime značajno narušava hranidbenu mrežu), ali i izravnim predatorstvom.
Fotografija: Goran Šafarek
O autoru
