Bršljan (Hedera helix) poznati je ukras našeg drveća, ali i ljudskih građevina. Ova biljka penjačica nije parazit, već epifit, koji raste na drugim biljkama.
Obični bršljan, poznat i kao zeleni veo naših šuma, jedna je od najprepoznatljivijih zimzelenih biljaka Europe. Raste poput živog tepiha po tlu, penje se uz stabla, stijene i zidove, a svojom gustim, tamnozelenim listovima stvara trajnu svježinu i život čak i u najhladnijim zimskim mjesecima.
Osim što uljepšava prirodu i vrtove, bršljan ima i važnu ekološku ulogu – pruža zaklon mnogim vrstama kukaca i ptica, te cvjeta i u kasnu jesen, kada je pčelama izvor nektara u oskudno doba godine.
Kako izgleda bršljan?
Bršljan je drvenasta penjačica koja može narasti i do 30 metara u visinu te živjeti više od jednog stoljeća. Njegova iznimna dugovječnost i sposobnost prilagodbe čine ga jednom od najizdržljivijih biljaka našeg podneblja. Ima kožaste, tamnozelene listove sa svijetlim, jasno uočljivim žilama, koji mu daju prepoznatljiv, gotovo ukrasan izgled.
Pročitajte više o biljkama penjačicama
Mladi listovi su dlanasto režnjasti, s pet do sedam urezanih vrhova, dok su listovi na starijim granama jednostavni, cijeli i eliptični. Ta promjena oblika listova tijekom života biljke jedan je od zanimljivih primjera morfološke prilagodbe kod penjačica.
Cvjetovi su sitni, žutozeleni i skupljeni u kuglaste cvatove koji se pojavljuju u kasno ljeto i jesen, kada većina drugih biljaka više ne cvjeta. Tada postaju vrijedan izvor nektara i peluda za pčele i druge oprašivače.
Nakon cvatnje razvijaju se tamne, gotovo crne bobice, promjera 6–8 mm, koje dozrijevaju zimi. Svaki plod sadrži tri do pet sjemenki, a njihovo širenje u prirodi najčešće omogućuju ptice – osobito drozdovi i kosovi – koje se hrane mesnatim dijelom ploda, dok neprobavljene sjemenke izbacuju izmetom, često daleko od matične biljke.
Osim sjemenom, bršljan se iznimno lako razmnožava i vegetativno, pomoću reznica ili mladih izdanaka. Na njegovim puzajućim stabljikama razvijaju se priljubljeni zračni korijeni koji se lako zakorjenjuju čim dođu u dodir s tlom. Mladi izdanci pužu po zemlji dok ne pronađu prikladan oslonac – stablo, stijenu ili zid – nakon čega se penju i pričvršćuju brojnim korjenčićima, tvoreći gustu, trajno zelenu mrežu koja oplemenjuje šumske sjene i kamene zidove.
🌳 Gdje raste bršljan?
Obični bršljan je vrlo rasprostranjen u šumama cijele Hrvatske, od nizinskih šuma do kamenitih obronaka i priobalnih stijena. Voli vlažna i sjenovita mjesta, često ga nalazimo uz potoke, u hrastovim i bukovim šumama, ali i u gradovima, gdje prekriva zidove i ograde. Odavna ljudi su ga koristili za prirodno prekrivanje neuglednih površina. Danas postoje brojne uzgojene dekorativne sorte šarenih listova.
Bršljan je epifit – biljka koja raste na drugim biljkama, osobito na drveću, ali ne parazitira na njima. On koristi stabla samo kao potporanj za penjanje, dok vlastite hranjive tvari crpi iz tla putem korijena.
Otrovnost i ljekovitost bršljana
Svi dijelovi bršljana su blago otrovni, a naročito plodovi koji sadrže glikozid hederin. Osim hederina, tu je još i pektin, tanini i ponešto joda. Iako svi dijelovi biljke sadrže otrovne tvari, bršljan se odavna koristi u ljekovite svrhe u narodnoj medicini. Tako ekstrakt iz listova bršljana se smatra korisnim kod uboda insekata i u druge svrhe. Glikozid hederin u manjim količinama širi krvne žile, a u većim količinama ih sužava i usporava puls.
O autoru
