Trnina (Prunus spinosa) jedna je od najranijih drvenastih proljetnica. Često u rano proljeće u bijelo okiti šumarke i šibike.
Trninaje grmolika biljka koja pripada rodu šljiva (Prunus) iz vrlo rasprostranjene porodice ruža (Rosaceae). Poznata je i pod nazivom crni trn, trnula, divlja šljiva itd. Nadzemni izdanak trnine je gusto razgranati drvenasti grm koji naraste do 5 m u visinu. Stablo je tvrdo i tamnije kore, dok su grane crvenkasto smeđe boje. Na granama se nalaze brojni trnovi, po čemu je ova vrsta i dobila ime. Jednostavni mali listovi imaju kratke peteljke. Cvjetovi su najčešće pojedinačni i dvospolni. Svaki cvijet ima po pet lapova i pet bijelih latica te 20 prašnika i jedan tučak.
Trnina cvate prije listanja, u ožujku i travnju, a oprašuju je kukci, osobito pčele. Iz cvjetova nastaju tamnoplavi plodovi mesnatog usplođa s jednom sjemenkom – koštunicom. Plodovi dozrijevaju od kolovoza do listopada, no tada nisu jestivi zbog neugodnog trpkog okusa. Ukusniji postaju nakon prvih mrazeva kada se u njima smanji sadržaj kiselina, a poveća sadržaj šećera.
Trnina samoniklo raste uz rubove šuma, rjeđe u unutrašnjosti šuma, zatim na krčevinama, te uz putove, ograde i poljoprivredne površine. S drugim biljnim vrstama tvori guste, neprohodne šikare koje su vrlo pogodno mjesto za gniježđenje ptica. Dobro uspijeva na svim tipovima tla, od bazičnih do kiselih. Zabilježena starost ove biljke iznosi oko 40 godina. Na klizištima je dobro zasaditi trninu, jer je njezino korijenje dobro razgranato i širi se duboko u tlo, pa povezuje čestice tla i sprječava klizanje. S ostalim grmolikim biljkama na rubovima šuma, trnina je prva linija zaštite visokim stablima od snažnih vjetrova.
U narodnoj medicini poznata su neka ljekovita svojstva trnine pa se u tu svrhu, u umjerenim količinama, koriste cvijet, kora i plod. Osušeni plodovi i cvjetovi koriste se za različite čajeve, poput čajeva za mršavljenje, za čišćenje mokraćnih puteva, za nadoknadu vitamina i minerala te za umirenje želučanih tegoba, ali i kao dodatak ukusnim čajevima od šumskog voća. Od mesnatog usplođa, u kojem ima tanina, jabučne kiseline, različitih organskih kiselina i ugljikohidrata, pravi se pekmez, marmelade, vino, rakije, ocat i kompoti.
Plodovi trnine u octu serviraju se kao dodatak nekim jelima umjesto maslina. Prezreli osušeni plodovi u nekih su naroda prava delicija. Od plodova se prave i različita alkoholna pića i biljni likeri, kao “Bargnolino” u Italiji, “Épine” u Francuskoj i “Pacharán” u Španjolskoj. U Velikoj Britaniji proizvodi se “Sloe gin”, a Rusi od plodova trnine prave rakiju ternovku.
Tekst: Mišo Rašan, fotografije: Luka Hercigonja
O autorima:
Mišo Rašan profesor je kemije i biologije, autor mnogih udžbenika, priručnika i radnih bilježnica. Turistički je pratitelj, zaljubljenik u prirodu, putovanja i planinarenje. Luka Hercigonja njegov je učenik, biolog amater te fotograf prirode iz Međimurja. Surađuje s ornitolozima i ostalim znanstvenicima u istraživanju flore i faune Međimurja. Pogledajte njegovu stranicu.
O autoru
