Obični hrušt (Melolontha melolontha) jedan je od poznatih kornjaša koji često se pojavjuje u velikom broju.
Hruštevi su kukci kornjaši iz porodice listorožaca (Scarabaeidae). Na našim prostorima postoje dvije vrste roda Melolontha: obični hrušt (Melolontha melolontha) i šumski hrušt (Melolontha hyppocastani). Obični hrušt nastanjuje voćnjake i šume (a nalazimo ga i u naseljima), dok je šumski više vezan za šumska staništa. Obični hrušt malo je veći od šumskog, no teško ih je razlikovati jer su vrlo slični (razlikuju se prema građi analnog kolutića pigidija). Hruštevi se preko dana zadržavaju u krošnjama drveća ili u grmlju, a aktivniji su u sumrak.
Kao i u ostalih kukaca, na tijelu se dobro razlikuju glava, prsa i zadatak. Cijelo tijelo lagano je savijeno u obliku slova C. Glava i nadvratni štit su crne boje. Na glavi se nalaze oči, jedan par ticala te jedna gornja i dvije donje čeljusti. Na ticalima se razlikuje 10 rasperjenih članaka. Prsa su građena od 3 kolutića, od kojih svaki na sebi nosi po jedan par člankovitih nogu. Srednji i stražnji kolutić prsa imaju svaki na sebi par krila. Donji par krila, koji je smješten na 3. kolutiću prsa, služi za letenje. Kad obični hrušt ne leti, taj par krila je spremljem ispod gornjeg para (pokrilje). Pokrilje je tvrdo jer je hitinizirano i smeđe je boje. Zadak je kolutićave građe i nema na sebi nikakvih privjesaka. Začani kolutići se postepeno sužavaju prema stražnjem analnom kolutiću.
Ženka hrušta u rahlu zemlju polaže 40 do 80 jaja. Nakon 30 do 40 dana iz oplođenih jaja u tlu izlaze ličinke grčice koje se spuštaju dublje u tlo. Svijetložute su do bijele boje, narastu do 5 cm i često ih možemo vidjeti prilikom prekopavanja vrta u proljeće. Na dodir se grče, tj. svijaju glavu prema stražnjem abdomenu. Grčice se hrane korijenjem biljaka 3 do 4 godine, ovisno o klimatskim uvjetima, a najviše hrane potrebno im je treće godine. Zadnje godine razvoja iz grčice nastaje kukuljica. U obliku kukuljice jedinke prezimlju posljednju zimu. Odrasli oblik (imago) izlazi od polovice travnja do polovice svibnja. U našim uvjetima obični hrušt ima trogodišnju generaciju i svake treće godine pojavljuje se u većem broju. Te godine nazivaju se letne ili “hrušteve” godine, iako se ta pravilnost može izgubiti radi teritorijalne pomiješanosti dijelova populacija.
Prirodni neprijatelji hrušta su miševi, krtice, šišmiši, vjeverice, kune, jazavci, voluharice, rovke te pitome i divlje svinje među sisavcima, zatim različite vrte ptica (ponajviše čvorci i vrapci), a među kukcima to su trčci i rovac.
Obični hrušt smatra se štetnikom u rasadnicima i ostalim uzgajalištima biljnih kultura. Najviše napada hrast, javor, brijest, lipu, grab, brezu itd. Od voćaka najviše voli lišće trešnje i marelice. U vrtu najviše štete nanese na jagodi i salati. Svojim mirisom ga odbija bijeli luk ili češnjak, kojeg radi prevencije valja zasaditi kao međukulturu na gredicama. Isto tako ukoliko želimo zaštititi jagode od običnog hrušta, to je moguće sadnjam salate oko jagoda. Odrasle jedinke običnog hrušta prije će jesti lišće salate nego vrtne jagode.
Tekst: Mišo Rašan, fotografije: Luka Hercigonja
O autorima:
Mišo Rašan profesor je kemije i biologije, autor mnogih udžbenika, priručnika i radnih bilježnica. Turistički je pratitelj, zaljubljenik u prirodu, putovanja i planinarenje. Luka Hercigonja njegov je učenik, biolog amater te fotograf prirode iz Međimurja. Surađuje s ornitolozima i ostalim znanstvenicima u istraživanju flore i faune Međimurja. Pogledajte njegovu stranicu.
O autoru
