Čigre su elegantne ptice, gnjezdarice naših rijeka i jadranske obale, kao i močvara. Ugrožene su posebice regulacijama rijeka i hidroelektranama.
U skupini čigri prema trenutačnoj klasifikaciji ima četrdesetak različitih vrsta. Zajedno s galebovima i još nekim vrstama koje ne žive kod nas, čigre se svrstavaju u porodicu galebova. Iako dijele mnoge karakteristike, lako je razlikovati krupnije i sporije galebove od bržih i agilnijih čigri. U Hrvatskoj čigre gnijezde ili na morskim i riječnim obalama (crvenokljuna i mala čigra) ili u močvarama (bjelobrada čigra). Nekad su se kod nas gnijezdile i bjelokrila, crna čigra i debelokljuna čigra (samo jednom, kod Lošinja), no sada ih viđamo na preletu, kao i veliku čigru koja nikad nije gnijezdila kod nas.
Vrste koje dolaze u Hrvatskoj:
CRVENOKLJUNA ČIGRA (Sterna hirundo) – najrasprostranjenija je, gnijezdi se I na obali I na rijekama unutrašnjosti Više o crvenokljunoj čigri
MALA ČIGRA (Sternula albifrons) – jedino redovito gnjezdilište u unutrašnjosti Hrvatske i Slovenije nalazi se na Dravi kod Repaša, gdje se gnijezdi tek jedan do dva para. Nešto je brojnija u priobalju, no svejedno je ugrožena (EN) u Hrvatskoj Više o maloj čigri
BJELOBRADA ČIGRA (Chlidonas hybrida) – u Hrvatskoj se gnijezdi na šaranskim ribnjacima. Ukupna populacija procijenjena je na 1600 – 1800 parova Više o bjelobradoj čigri
CRNA ČIGRA (Chlidonias niger) – do 1980-ih povremeno se gnijezdila u Kopačkom ritu, a danas je redovita preletnica u Hrvatskoj
VELIKA ČIGRA (Sterna caspia) – u Hrvatskoj je malobrojna preletnica, redovita je samo na ušću Neretve, no i tamo se viđa tek nekoliko ptica godišnje
BJELOKRILA ČIGRA (Chlidonias leucopterus) – gniježđenje je zabilježeno 8. lipnja 1964. u Kopačkom ritu. Redovita je preletnica u Hrvatskoj
DEBELOKLJUNA ČIGRA (Gelochelidon nilotica) – u Hrvatskoj je neredovita preletnica. Jedini podatak o gniježđenju potječe od 19. svibnja 1888. kad je na otočiću Palacol kod Lošinja pronađeno gnijezdo s tri jajeta
NARANČASTOKLJUNA ČIGRA (Thalasseus bengalensis) – u Hrvatskoj je prvi put opažena jedna ptica 11. svibnja 2014. na ušću rijeke Mirne. Podatak je potvrdila Hrvatska komisija za rijetke vrste ptica
Elegancija u bijelom (pretežno)
Za vrijeme leta čigre su bitno laganije i spretnije od galebova, zato i kad im se oblik tijela ne vidi najbolje, bez problema možemo zaključiti je li pokraj nas proletjela čigra ili galeb. A kod kretanja po tlu bolje se snalaze galebovi nego čigre. Sve te razlike u kretanju posljedica su spomenutih razlika u obliku tijela. Srpasta i duga krila kod čigri kao stvorena su za zračne vragolije, a za spretnost na tlu važnije su duge čvrste noge, što je prije odlika galebova nego čigri. Čigre su ptice srednje veličine. Najveća je velika čigra, dugačka pola metra i mase veće od pola kilograma. Među najmanje pripada mala čigra, koja je upola kraća i deset puta lakša od velike.
Među čigrama prevladava bijela boja perja sa svijetlim nijansama sive, a po vrhu glave gdje ljudi obično imaju kosu često su mat crne. Kljun i noge čigri toplih su, ponekad i kričavih boja, od crvene i narančaste do žute, a kod nekih čigri crne. Crvenokljuna čigra na glavi ima prepoznatljivu crnu “kapu”, dugačak i šiljast narančastocrven kljun s crnim vrhom. Mala čigra ima žuti kljun i noge, te njena veličina čine ovu vrstu nezamjenjivom s ostalim vrstama čigri. Močvarne čigre, poput crne čigre ili bjelobrade su tamnijih nijansi. crna čigra, u vrijeme selidbe su tamno su sive do posve crne boje po većini tijela.
Spretni letači vezani uz vode
Čigre mnogo vremena provode u zraku. I skupljanje hrane i pijenje vode obično obave u letu. Nekoliko vrsta hranu skuplja s vodene površine, od kukaca do sjemenki, no karakterističnije je hranjenje druge skupine čigri koje se s nekoliko metara visine strmoglave u vodu gdje zašiljenim kljunom zgrabe manju ribu ili vodenog beskralježnjaka. Slično kao vodomar. Dubina koju pritom postižu nije velika jer i prije nego što se uzburkana voda oko njih vrati podignu se u nebo, u letu otresu suvišne kapi vode i nastave letjeti.
Sve čigre žive uz vodu jer tamo se nalazi njihova hrana. Većina se zadržava uz mora, a neke veći dio života provedu uz rijeke ili močvare. Kao i uvijek u prirodi, i pritom ima iznimaka. Crvenokljuna čigra, naša najpoznatija čigra, gnijezdi se i na morskim obalama i na golim riječnim sprudovima. Morski dio populacije u nas se gnijezdi po otočićima i hridima Jadrana, a kopneni dio u posljednje vrijeme redovito samo na otocima na šljunčarama uz Savu oko Zagreba i na jedinim preostalim prirodnim riječnim gnjezdilištima na srednjem toku Drave i na Savi kod Zagreba. Tih je prirodnih gnjezdilišta danas jedva dovoljno da bi populacije osigurale dugoročno preživljavanje.
I mala čigra gnijezdi se uz more ili uz rijeke, a kako je kod izbora životnog prostora malo zahtjevnija od obične, teško ju je namamiti na umjetne otoke. Vrsta je stoga u nas vrlo rijetka – redovito se gnijezdi samo na dravskim sprudovima i pokojem jadranskom otočiću. Osim njih, u Hrvatskoj se u nešto većem broju gnijezdi i bjelobrada čigra, uglavnom na šaranskim ribnjacima u unutrašnjosti.
Gnijezde se u kolonijama
Čigre se većinom gnijezde u kolonijama, i po nekoliko stotina parova zajedno. Gnijezda su jednostavna, plitke jamice koje kandžama i prsima utabaju u tlu usred spruda ili na pješčanoj obali. Ponekad pod jaja stave malo ispranog iverja, suhih trava ili osušenih algi. Vrste koje se gnijezde u močvarama, primjerice bjelokrila čigra, bjelobrada čigra i crna čigra, izgrade plutajuća gnijezda koja pričvrste za vodene biljke. Ženke snesu najviše tri jaja, ponekad dva ili samo jedno.
Selice na duge staze
Čigre su poznate ptice selice, putnici koje prolaze ogromna prostranstva. Arktička čigra tako preleti od Arktika do Antarktika. Ne zaostaju puno ni crvenokljune čigre koje zime provode na jugu Afrike. Svako proljeće i ljeto vraćaju se u Hrvatsku, često na isti otočić na kojem su se gnijezdile prethodne godine.
Ugroženost čigri
Riječna staništa čigri, odnosno sprudovi vrlo su ugroženi. Zbog uređenja rijeka, izgradnje hidroelektrana i vađenja šljunka, sprudova otoka sve je manje, kao i sedimenta. Također, vodeni valovi uslijed vršnog rada hidroelektrana često poplavljuju te niske riječne otoke odnoseći gnijezda ili mladunce još nesposobne za let.
Uznemiravanje od strane ljudi također je značajna prijetnja, posebice ribiči s čamcima koji mogu dosegnuti otočiće-sprudove. Gnijezda s jajima teško su uočljiva i stručnjacima, a posebice laicima pa postoji opasnost od nenamjernog gaženja. Nerijetko se znaju viđati ribiči usred kolonija. Jaja i ptići u ogromnoj su opasnosti od pregrijavanja, odnosno smrzavanja u slučaju hladnih dana, a roditelji u stresu.
Kao posljedica svega toga, došlo je do značajnog pada populacija čigri. Prije se na Savi kod Ivanje Reke gnijezdilo čak 20 parova male čigre, a na Dravi oko sedam parova. Na Dravi su se populacije crvenokljune čigre također postupno smanjivale, a na Savi je gniježđenje često bilo neuspješno, prije svega zbog visokih voda koje bi otplavljivale gnijezda s mladuncima ili jajima. Zbog toga su čigre su počele našle zamjenska staništa na otocima i obalama šljunčara, kojih oko Zagreba ima mnogo. Jedna od tih kolonija je na Rakitju gdje se gnijezdi i do 120 parova.
Projekti zaštite čigre
Da bi se zaštitile ove ptice, još od 2004. godine prati se kontinentalna populacija čigri, a otoci s kolonijama čigri uvršteni su među prioritetne lokacije. Posljednjih godina provedeno nekoliko akcija kojima je cilj bio osigurati stanište za gniježđenje čigri. Jedan poluotok na šljunčari Rakitje pretvoren je 2009. godine na inicijativu Hrvatskog ornitološkog društva u otok, a HEP je 2014. godine na poticaj Udruge Biom izgradio otok na Ormoškom jezeru. No, na takvim otočićima potrebno je redovito uklanjanje vegetacije zbog prirodnog zaraštavanja. Suradnjom Zavoda za ornitologiju i Javne ustanove „Zeleni prsten“ Zagrebačke županije na otočiću na Rakitju vegetacija se od 2015. godine redovito uklanja prije i nakon sezone gniježđenja čime se osigurava prostor za gniježđenje. Godine 2012. pokrenut je i program označavanja prstenima u boji koji koordinira Zavod za ornitologiju. Do kraja 2017. prstenima u boji označeno je oko 600 čigri, koje su zatim opažane u Sloveniji, Italiji, Mađarskoj i Srbiji, a jedna čak i u Senegalu.
U sklopu projekta Drava LIFE, također se vodi briga o održavanju kolonija, pogotovo za sprečavanje uznemiravanja ptica. Ovo proljeće u Hrvatskoj i Sloveniji završava projekt “Očuvanje populacija čigri u porječju Save i Drave (ČIGRA)” iz sredstava Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru Programa suradnje Interreg V – A Slovenija – Hrvatska 2014 – 2020.Projekt je provodio Zavod za ornitologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti s partnerima iz Hrvatske (Udrugom BIOM, Javnom ustanovom „Zeleni prsten“ Zagrebačke županije i Prirodoslovno-matematičkim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu) i Slovenije (Nacionalnim institutom za biologiju i Društvom za promatranje i proučavanje ptica Slovenije).
Cilj projekta bio je održavanje stabilne populacije čigre na šljunčanim staništima uz Savu i Dravu te povećati stupanj njezine očuvanosti u područjima Natura 2000 kroz dugoročno osiguranje uvjeta gniježđenja. Provodile su se genetičke analize uzoraka čigri Save i Drave u svrhu određivanja spola te procjene srodnosti među kolonijama i genetičke raznolikosti populacija kao pokazatelja njihove ugroženosti. Pomoću uređaja za praćenje kretanja ptica, utvrđivala su se područja na kojima se čigre hrane, komuniciraju li ptice iz različitih kolonija i u kojoj mjeri te kamo se točno sele. Ptice su opremljene laganim satelitskim GPS uređajima s kojih putem UHF radioantene prikupljamo vrlo precizne podatke o položaju čigri. U projektu se tako otkrilo da iako crvenokljune čigre mogu gnijezditi na jezerima umjesto na sprudovima, one se i dalje najviše hrane upravo uz rijeke. Mala čigra pak i za gniježđenje i za hranjenje traži isključivo prirodna staništa rijeka, a to je i razlog njihovoj manjem broju.
U sklopu projekta je nedaleko od Rugvice postavljena umjetna plutajuća platforma za gniježđenje čigri na jezero Siromaja 2, uz veliku potporu lokalnog ribolovnog društva Veteran ’91. Na platformu veličine 8 x 8 metara raspoređeno je 4 m3. Na platformi se prve godine gnijezdilo ukupno 26 parova, koji su uspješno othranili svoje mladunce.
Nadamo se da će se i dalje nastaviti projekti očuvanja čigre, tako da naše rijeke i dalje krase ovi elegantni letači.
O autoru
