Alepski bor autohtona je vrsta južnog Jadrana, no radi estetskih razloga umjetno je sađena i na sjevernom dijelu, a u posljednje vrijeme i u sklopu pošumljavanja nakon požara.
Sol, pjesma cvrčaka i miris bora mnogima je idealan godišnji odmor na moru. No, oko ovog bora u posljednje vrijeme su prijepori, jeli ova vrsta autohtona, a pogotovo možda i na zlu glasu jer je sklona požarima.
Valja odmah reći da je ova vrsta doista autohtona na južnom Jadranu. Dolazi u najtoplijem dijelu obale, u tzv. stenomediteranskoj zoni. Ona obuhvaća najveći dio jadranskih otoka južno od Kornata, a na kopnu područje južnije od Splita. Najljepše šume alepskog bora nalaze se na otoku Mljetu, te u Makarskom primorju, zatim na Pelješcu, Hvaru, Korčuli, Lastovu.
Uz alepski bor u sastojinama mogu rasti i divlja maslina (Olea oleaster), rogač (Ceratonia siliqua), tršlja (Pistacia lentiscus), mirta (Myrtus commumis), tetivika (Smilax aspera), borovica (Juniperus oxycedrus i J. macrocarpa), sparožina (Asparagus acutifolius) i dr.
Izgled
Drvo je visoko do 20 metara. Deblo i grane su često zakrivljene. Krošnja je kuglastopiramidalna, a u starosti se razvija nepravilno. Kora je sivkasta. U mladosti je glatka, a kasnije crvenosmeđa, izbrazdana. Korijenov sustav je veoma razgranat i snažan. Pupovi su izduženo valjkasti, sa slobodnim, tamnim ljuskama, koje su bijelo obrubljene. Pupovi nisu smolasti. Iglice (četine) su plavičastozelene do svijetlozelene boje. Nalaze se po 2 (rijetko i 3) u čuperku. Duge su 6 do 10 cm, a debele oko 0.7 mm. Nježne su i obrazuju male kitice na vrhu izbojaka. Cvjetovi su jednospolni. Muški cvjetovi su valjkasti, crvenosmeđe boje. Ženski cvjetovi se javljaju u osnovama ovogodišnjih izbojaka, na dugim drškama.
Kako razlikovati bor, jelu i smreku?
Pinoirska vrsta i uloga u požarima
Alepski bor je pionirska vrsta drveta koja može rasti u tlima s vrlo malo vode i dubokim svega nekoliko centimetara. Njegove sjemenke su vrlo lagane, imaju krilca te se vrlo lako raznose vjetrom. Na taj način alepski bor može lako zaposjedati otvorene prostore. Područja na kojima raste često nalikuju na gole kamenite pustinje. Male količine tla skupljaju se u pukotinama stijena i ispod kamenite površine i one su dostatne da omoguće razvoj alepskog bora.
Budući da je alepski bor vrlo skromnih zahtjeva često se koristi za pošumljavanje ogoljelih površina tako da je proširen i na područje sjevernog Jadrana. Problem na takvim pošumljenim površinama su česti požari zbog velike količine lako zapaljive smole koju taj bor sadrži.
Koristi od alepskog bora
Ova vrsta bora ima ljekovitih osobina. Jastučići napunjeni borovim iglicama ublažavaju dišne tegobe, a madraci napunjeni iglicama pomažu kod reume. Međutim, iglice mladih izbojaka mogu poslužiti za pripremu čaja ili vitaminskog napitka (2-3 minute iglice staviti u vrelu vodu, potom ocijediti i iglice staviti u hladnu vodu 1-2h, procijediti, zasladiti i piti). Iglice sadrže 50-100mg% vitamina C. Mladi muški cvjetovi se mogu prokuhat i jesti, a unutarnja kora (kambij) može osušiti i samljeti u hranjivo brašno. Po uzoru na pinjol (Pinus pinea) mogu se jesti i sjemenke, no one su dosta sitne i neizdašne. Iglice možemo žvakati čime vršimo dezinfekciju usne šupljine. Bitno je eterično ulje dobijeno parnom destilacijom iglica i grančica koje ima primjenu u masaži ili aromoterapiji dišnih putova. Postoje podaci o poboljšanju urogenitalnih funkcija kao i opuštajućim kupkama. Čaj od iglica ima i diuretičke osobine. Sjemenke služe u proizvodnji posebno aromatičnih krema, a eterično ulje ulazi u sastav sapuna, dezinfekcijskih sredstava i detergenata. Paljenjem iglica dezinficiramo zrak.
Zanimljivosti
Već je 1683. londonski biskup Henry Compton (1632-1713) uzgojio bilobor i nazvao ga
Pinus hierosolymitana, ali to su bila predlineovska vremena. No, kada je poznati škotski vrtlar i botaničar Miller dobio sjemenke iz Sirije, iz okoline Alepa (Halab), i iz njih dobio ovaj prekrasni bor, opisao ga je i to je znanstveno prihvaćeno kao validno objavljivanje nove vrste Pinus halepensis. Drvo služi za ogrijev, potom za izradu namještaja, za dobijanje celuloze a također i za nekada komercijalno smolarenje. Sam bor je ukrasna vrsta, a služi i za japansku umjetnost bonsai. Zanimljiv je bilobor u vrtu slavnog slikara Paul Cezanne-a koji mu je služio kao inspiracija.
Naziv ˝pinus˝je stari rimski naziv za bor, a riječ je vjerojatno izvedena iz predindoeur.˝poi˝=sok ili iz sanskrt. ˝pitu˝= sok, smola ili predindoeur. ˝pit˝= smola (jer bor proizvodi iskoristivu smolu, ali etimologija ne mora biti točna), dok riječ ˝halepensis˝= po nazivu sirijskog grada Alepa (latiniziranom, naravno).
O autoru
