Leptiri veliki (Phengaris teleius) i zagasiti (Phengaris nausithous) livadni plavac zaštićene su vrste koje ovise o biljci krvari kao i mravima.
Leptiri plavci (Lycaenidae) su vrste danjih leptira. Većinom su manji leptir, raspona krila 3 – 4 cm. Najčešće su narančaste ili plave boje s izraženim spolnim dimorfizmom i čestim metalnim odsjajem. Donja strana krila većine vrsta je točkasta. Europska fauna broji stotinjak vrsta, od kojih je u fauni Hrvatske zabilježeno pedesetak
Zaštićeni leptiri iz roda Phengaris imaju vrlo zanimljiv životni ciklusi. Radi se o velikom plavcu (Phengaris teleius) i zagasitom plavcu (Phengaris nausithous).
Veliki livadni plavac za polaganje jaja koristi otvorenije i redovito košene dijelove livada, a zagasiti rubove livada i zapuštenije livade. Oba polažu jaja na biljku hraniteljicu, ljekovitu krvaru (Sanguisorba officinalis) gdje se razvijaju gusjenice među cvjetovima hraneći se sjemenkama. Nakon četvrtog presvlačenja gusjenica napušta biljku hraniteljicu i pada na tlo.
Tu počinje proces prihvaćanja gusjenice kada mravi domaćini iz roda Myrmica odnose gusjenice u mravinjake štiteći je na taj način od predatora. Gusjenice su u mravinjaku 10 mjeseci. Nakon što je prihvaćena u mravinjaku, gusjenica se aktivno hrani mravljim ličinkama.
Dolaskom proljeća zakukuljuje se i provodi još mjesec dana u komori blizu površine zemlje te u lipnju odrasli leptir izlazi iz zemlje. Odrasli se leptiri također hrane ljekovitom krvarom, a većinu života provode mirujući i sunčajući se. Izrode jednu generaciju čiji se leptiri pojavljuju na livadama od lipnja do kolovoza.
Poznati lokaliteti s ovim vrstama su Bedekovićeve grabe u Međimurju pored Čakovca te livada Zovje kod Koprivnice. Oba su lokaliteta zaštićena.
O autoru
