Iako mala i neugledna, srdela (Sardina pilchardus) je uvijek bila hraniteljica otočana, a i danas je s inćunom riba koju najviše lovimo na Jadranu. Najpoznatiji je predstavnik plave ribe.
Srdela naraste do 25 cm dužine i 80 grama, ali prosječna joj je težina oko 30 grama. Tijelo joj je izduženo i bočno spljošteno, s povećim ljuskama i velikim očima. S gornje je strane modrozelena, a prema trbuhu postaje sve srebrnkastija. Leđna su joj i repna peraja dobro razvijene. Građa tijela upozorava na aktivan život u otvorenome moru (pelagijal) te da je brz i okretan plivač, a to joj je najbolja obrana od grabežljivaca.
Nema stalno boravište i uvijek je u pokretu tražeći hranu. Hrani se planktonom, odnosno račićima veslonošcima te ostalim sitnim organizmima koje guta malim ustima. To je društvena riba koja živi u većim ili manjim plovama. Srdele se mrijeste od sredine jeseni do kraja zime na dubinama od 30 do 200 metara. Ispuštaju goleme količine jajašaca koja plutaju morskom površinom. Kuglasta su oblika i zaštićena opnom.
Srdela je možda najpoznatija naša riba, posebice podalje na kontinentu. Svi je znaju po konzervama jer često se konzervira. Na srdelu se odnosi čak šezdesetak posto cjelokupnog izlova ribe na Jadranu. Lovi se najviše od ožujka do studenog, najčešće mrežama plivaricama. Iako jeftina, srdela je vrlo vrijedna riba. Kao i ostala plava riba, bogata je nezasićenim aminokiselinama omega-3 i omega-6, pa je vrlo zdrava. Nasreću je i ukusna, tečnog mesa sa znatnim postotkom masti. Osim u konzervama, jede se pečena na žaru, pržena ili usoljena te je prava poslastica.
O autoru
