Alepski bor je jadranska autohtona vrsta, danas često sađena i na sjeveru radi estetike i pošumljavanja opožarenih područja.
Sol, pjesma cvrčaka i miris bora mnogima je idealan godišnji odmor na moru. Alepski bor (Pinus halepensis) karakterističan je mirisom smole i krošnjom koja se širi u obliku kišobrana, pružajući hladovinu u vrelini ljeta. Ova suncoljubiva i otporna vrsta prirodno raste na sušnim, kamenitim staništima južnog Jadrana, ali se sve češće sadi i sjevernije – najprije iz estetskih razloga, a zatim i kao brzorastuće rješenje za pošumljavanje nakon požara.
Gdje raste alepski bor?
Alepski bor je autohtona šumska vrsta na južnom Jadranu. Dolazi u najtoplijem dijelu obale, u tzv. stenomediteranskoj zoni. Ona obuhvaća najveći dio jadranskih otoka južno od Kornata, a na kopnu područje južnije od Splita. Najljepše šume alepskog bora nalaze se na otoku Mljetu, te u Makarskom primorju, zatim na Pelješcu, Hvaru, Korčuli, Lastovu.
Uz alepski bor u sastojinama mogu rasti i divlja maslina (Olea oleaster), rogač (Ceratonia siliqua), tršlja (Pistacia lentiscus), mirta (Myrtus commumis), tetivika (Smilax aspera), borovica (Juniperus oxycedrus i J. macrocarpa), sparožina (Asparagus acutifolius) i dr.
Kako izgleda alepski bor?
Drvo je visoko do 20 metara. Deblo i grane su često zakrivljene. Krošnja je kuglastopiramidalna, a u starosti se razvija nepravilno. Kora je sivkasta. U mladosti je glatka, a kasnije crvenosmeđa, izbrazdana. Korijenov sustav je veoma razgranat i snažan. Pupovi su izduženo valjkasti, sa slobodnim, tamnim ljuskama, koje su bijelo obrubljene.
Pupovi nisu smolasti. Iglice (četine) su plavičastozelene do svijetlozelene boje. Nalaze se po 2 (rijetko i 3) u čuperku. Duge su 6 do 10 cm, a debele oko 0.7 mm. Nježne su i obrazuju male kitice na vrhu izbojaka. Cvjetovi su jednospolni. Muški cvjetovi su valjkasti, crvenosmeđe boje. Ženski cvjetovi se javljaju u osnovama ovogodišnjih izbojaka, na dugim drškama.
Prouči kako razlikovati bor, jelu i smreku.
Smola bora
Smola bora je ljepljiva, aromatična tvar koju drvo prirodno izlučuje kroz pukotine kore, osobito nakon ozljede. Ona štiti stablo od infekcija i štetnika, a čovjek je koristi od davnina – za zaptivanje brodova, izradu baklji, masti i voskova. Bogata eteričnim uljima, smola alepskog bora posebno je mirisna i cijenjena u mediteranskoj tradiciji, često korištena i u proizvodnji terpentinskog ulja.
Pionirska vrsta i uloga u požarima
Alepski bor je pionirska vrsta drveta koja može rasti u tlima s vrlo malo vode i dubokim svega nekoliko centimetara. Njegove sjemenke su vrlo lagane, imaju krilca te se vrlo lako raznose vjetrom. Na taj način alepski bor može lako zaposjedati otvorene prostore. Područja na kojima raste često nalikuju na gole kamenite pustinje. Male količine tla skupljaju se u pukotinama stijena i ispod kamenite površine i one su dostatne da omoguće razvoj alepskog bora.
Budući da je alepski bor vrlo skromnih zahtjeva često se koristi za pošumljavanje ogoljelih površina tako da je proširen i na područje sjevernog Jadrana. Problem na takvim pošumljenim površinama su česti požari zbog velike količine lako zapaljive smole koju taj bor sadrži.
Koristi od alepskog bora
Ova vrsta bora ima ljekovitih osobina. Jastučići napunjeni borovim iglicama ublažavaju dišne tegobe, a madraci napunjeni iglicama pomažu kod reume. Međutim, iglice mladih izbojaka mogu poslužiti za pripremu čaja ili vitaminskog napitka (2-3 minute iglice staviti u vrelu vodu, potom ocijediti i iglice staviti u hladnu vodu 1-2h, procijediti, zasladiti i piti). Iglice sadrže 50-100mg% vitamina C. Mladi muški cvjetovi se mogu prokuhat i jesti, a unutarnja kora (kambij) može osušiti i samljeti u hranjivo brašno.
Po uzoru na pinjol (Pinus pinea) mogu se jesti i sjemenke, no one su dosta sitne i neizdašne. Iglice možemo žvakati čime vršimo dezinfekciju usne šupljine. Bitno je eterično ulje dobijeno parnom destilacijom iglica i grančica koje ima primjenu u masaži ili aromoterapiji dišnih putova. Postoje podaci o poboljšanju urogenitalnih funkcija kao i opuštajućim kupkama. Čaj od iglica ima i diuretičke osobine. Sjemenke služe u proizvodnji posebno aromatičnih krema, a eterično ulje ulazi u sastav sapuna, dezinfekcijskih sredstava i detergenata. Paljenjem iglica dezinficiramo zrak.
Zanimljivosti
Naziv ˝pinus˝je stari rimski naziv za bor, a riječ je vjerojatno izvedena iz predindoeur.˝poi˝=sok ili iz sanskrt. ˝pitu˝= sok, smola ili predindoeur. ˝pit˝= smola (jer bor proizvodi iskoristivu smolu, ali etimologija ne mora biti točna), dok riječ ˝halepensis˝= po nazivu sirijskog grada Alepa (latiniziranom, naravno).
Odstranjivanje smole bora može biti izazovno jer je ljepljiva i tvrdokorna, ali postoje učinkoviti načini ovisno o površini:
🚗 S automobila (lakirane površine)
- Alkohol ili izopropanol – natopi mekanu krpu i nježno trljaj kružnim pokretima dok smola ne omekša i nestane.
- Ulje (maslinovo ili baby) – nanesi, ostavi da djeluje nekoliko minuta pa prebriši i operi auto šamponom.
- Specijalizirani čistači za smolu i katran – dostupni u auto trgovinama, sigurni za lak.
🧠 Savjet: Ne koristi agresivne otapala poput acetona jer mogu oštetiti lak.
🧥 S odjeće
- Zamrzavanje – stavi odjeću u zamrzivač ili na kockice leda, zatim mehanički ukloni smolu što je više moguće.
- Alkohol (ili medicinski benzin) – nanesi na mrlju s unutarnje strane, nježno trljaj dok ne nestane.
- Pranje na visokoj temperaturi (ako materijal dozvoljava).
👚 Savjet: Isprobaj sredstvo na maloj površini prije tretmana.
🪟 Sa stakla
- Alkohol ili aceton – dobro djeluju i ne štete staklu. Natopi papirnati ručnik i pritisni na smolu, zatim obriši.
- Britvica ili strugač za staklo – koristi vrlo pažljivo i pod kutem da ne ogrebeš površinu. Idealno za već osušenu smolu.
💡 Prirodna alternativa: Ulje čajevca (tea tree) ili eterično ulje limuna može pomoći na svim površinama, uz dodatni svježi miris!
O autoru
