Foto: Geomyces.destructans
Paklare svojim redovima oštrih zuba izgledaju kao zmijolika “čudovišta” iz dubina. To su vrlo primitivni kralježnjaci koji se već 500 milijuna godina nisu bitnije promijenili.
Ovi organizmi nemaju čeljusti. Danas to zvuči jako čudno, ali do prije 440 milijuna godina sve ribe (tada isključivo morske; u to je doba kopno bilo jedva naseljeno, a nisu se ni kralježnjaci razvili od predaka riba) nisu mogle žvakati hranu jer nisu imali čeljusti. U međuvremenu su evoluirala pokretna gornja i donja vilica, ali se u paklara nisu razvile, pa je cijela skupina svojevrstan živi fosil. Imaju usta s rožnatim zubima ukrug, prilagođena usisavanju.
Takve su i ukrajinska i dunavska paklara (Eudontomyzon mariae i vladykovi) koje sporadično nalazimo u slijevu Save, Drave i Dunava. Obično žive u brzim i čistim rijekama brdsko-planinskog područja, ali silaze i u nizine. Kao i sve paklare, imaju sedam škržnih otvora, dva oka i jednu nosnicu. Odrasle jedinke tamnozelenih su ili tamnosivih do crnih leđa te bijelosrebrnkastog trbuha. Dosežu do 22 cm. Ove vrste paklara u pravilu se ne hrane kao odrasle već im je jedina svrha da se razmnože.
Mrijesti se od travnja do svibnja na sjenovitom i pješčanom dnu i kada je temperatura između 8 i 13,5 ºC. Ženke polažu jaja u gnijezdo koje je napravio mužjak. Dok odrasli u dva-tri mjeseca umiru, sada počinje najduži dio života u paklare – ličinački stadij. Ukopane su u pijesak i mulj 4 – 5 godina. Hrane se algama kremenjašicama i detritusom. Dugačke su do 23 cm, a često ih upotrebljavaju ribiči kao mamac. Nakon preobrazbe treba im još desetak mjeseci da postanu spolno zrele.
U rijekama jadranskog slijeva te u moru živi veća (50 – 70 cm) morska paklara. Nalazimo ju u blizini ušća rijeka, posebice Neretve. Odrasle jedinke odlaze u more i ondje žive kao paraziti na ribama, ali i morskim sisavcima. Oštrim keratinskim zubima pričvrste se na plijen i sišu krv, a zabilježeni su pokušaji pričvršćivanja na kupačima. Nakon 2 – 3 godine u moru vraćaju se u rijeke na mrijest.
O autoru
