Mali vranac (Microcarbo pygmeus), čest na mediteranskim močvarama, najmanji je od triju vrsta vranaca u Hrvatskoj.
Za razliku od velikog vranca, kljun i vrat u malog je relativno kratak, glava više okruglasta, a rep dugačak. Veličine je divlje patke. Perje mu je crnosmeđe, a glava i vrat kestenjastosmeđi za gniježđenja; inače je vrat bjelkast. U mladunaca su vrat i trbuh također bijeli.
Nastanjuje močvarna područja, jezera, ušća rijeka, svugdje gdje može naći dovoljno hrane, a to je riba. Zna biti s ostalim pticama močvaricama poput čaplji i riječnih labudova. Kao i ostali vranci, dobro roni te može ostati dulje pod vodom, a vraća se na površinu da bi progutao ribu. Hrani se sam ili u manjim skupinama. Poslije lova često stoji raširenih krila. Gnijezdi se potkraj svibnja i na početku lipnja na drveću ili u tršćacima. Gnijezdo gradi od granja i trske u koje ženka polaže plavkasta jaja s bijelim mrljama. Oba roditelja leže do mjesec dana, a kad se izlegu mladi, hrane ih još 70 dana.
U mediteranskom području Hrvatske gnijezde se jedino na Vranskom jezeru, a na kontinentu neredovito u Kopačkom ritu i Lonjskom polju (Krapje đolu). Vrsta je u opadanju zbog uništavanja i degradacije staništa. Najveća se kolonija gnijezdi u delti Dunava, no zbog regulacijskih je radova vrlo ugrožena.
O autoru
