Riječni je rak (Astacus astacus) čest stanar naših potoka i jezera crnomorskog slijeva.
U Hrvatskoj živi četiri vrste autohtonih slatkovodnih rakova. Nalazimo ga po ilovastom i šljunkovitom dnu hladnuh jezera i vodotokova, najčešće uz obalu s vodenom vegetacijom. Riječni je rak živi samo u čistim, nezagađenim vodama, pa je dobar pokazatelj “zdravlja” naših rijeka i jezera. U Hrvatskoj ga nalazimo ponajviše u crnomorskom slijevu, ali je unesen i u jadranski. Općenito, to je najčešća autohtona vrsta riječnog raka u Europi, iako u posljednje vrijeme gubi primat regulacijama rijeka.
Rakovi se pare ujesen, a ženka potom nosi do 200 oplođenih jaja ispod svojeg repa. Nakon osam do devet mjeseci iz jaja se izlegu mali rakovi dugi do 9 milimetara. Nakon svojeg drugog presvlačenja odvoje se od majke i tada su prepušteni sami sebi te postaju samostalni. Nakon tri do pet godina postaju spolno zreli te se mužjaci pare svake godine, a ženke preskaču svaku drugu ili treću godinu.
O autoru
