Become a Patron!
Priroda Hrvatske

Sove – bešumni noćni lovci

 sove, ptice

Sove su noćni lovci naših šuma, ali i ljudskih naselja. Ove ptice su fascinantne po svojim mnogim odlikama, a ljudi ih poistovjećuju s mudrošću.

 

Sove su česte ptice, no zbog noćnog stila život, teško ih vidimo. Žive najčešće u šumama, manje otvorenim područjima te naseljima. Često samo u sumrak znamo naletjeti na bešumnu siluetu ptice u letu, ali to je sve. Ponekad imamo sreće da ih nađemo danju kako se odmaraju na drvetu, često zimi npr. malu ušaru.  Tada možemo osmotriti. Za sove je karakteristično uspravno držanje s velikom glavom. Velike i prema naprijed smještene očí, okružene u većine sova vijencem pera, tzv. “licem”. Karakterističan, iako zbog perja teže vidljiv je kratak i kukast kljun. Zbog mekog i gustog perja se doimaju teže i veće nego jesu. Neugledne su, što je prilagodba za skrivanje, a sove u šumama su tamnije nego sove na otvorenom. Mužjaci i ženke su iste obojenost, no ženke su nešto veće.

Strix uralensis, jastrebača

jastrebača (Strix uralensis)

U većine vrsta rep je kratak, noge snažne i prekrivene perjem, čak i prsti. Resasti vrhovi letnih i repnih pera prigušuju zvuk prilikom leta. Velika površina zaobljenih krila omogućuje polagan let što dodatno stišava šum. se, a istovremeno Tako tihe se precizno slušanjem lociraju plijen kojem se bešumno približavaju. Kad se bešumno približe plijenu, grabi ih snažnim, dugim i zakrivljenima kanđama, prilagođene za hvatanje i usmrćivanje lovine. Sove najčešće love glodavce, ali se na „jelovniku“ mogu naći i vodozemci, gmazovi, kukci, gujavice itd. Manje sove poput ćukova su orijentirani više na kukce.

Sove gutaju cijeli plijen, a ako je veći, prvo ga moraju rastragati. Neprobavljene dijelove pijena poput kostiju i dlake izbacuju kroz usta jednom ili dvaput dnevno u obliku gusto umotanih grudica koje nazivamo gvalice. Karakteristika sova je da u tim gvalicama ima mnogo kostiju. Analizom sadržaja gvalica može se naučiti mnogo o vrsti plijena sove u nekom području.

ušara, Bubo bubo

ušara (Bubo bubo), foto: Martin Mecnarowski

Da bi pronašle hranu u mraku, sove se oslanjaju na izvrstan vid i sluh. Velike oči skupljaju mnogo svijetla, a usmjerene su naprije i slika im se poklapa kao i u čovjeka pa vrlo precizno procjenjuju udaljenost i položaj plijena ili prepreke. Zadebljala rožnica djeluje kao dodatna leća. Mrežnica je prepuna osjetilnih stanica. Naravno, sove vide dobro i danju, ali jednostavno nisu aktivne, osim močvarne sove i manje kukuvije. Kako su oči nepokretne, tako sove pokretanjem glave usmjeruju pogled – mogu gotovo okrenut glavu iza leđa. Ne manje impresivan je i sluh, dapače, sove najbolje čuju od svih ptica. To zahvaljuju velikom unutarnjem uhu s velikim brojem osjetilnih stanica. Slično i s vidom, dva uha pomažu u procjeni udaljenosti i položaja. Plosnata površina perja, odnosno široko „lice“ djeluje kao vanjsko uho. S druge strane, čuperci koje znamo vidjeti kod sova, a koji djeluju poput uški zapravo nemaju nikakvu vezu sa sluhom.

mala ušara, Asio otus

mala ušara (Asio otus)

Sove se gnijezde jednom godišnje i ne grade svoje gnijezdo, već traže pogodne duplje u stablima ili udubinama u stijenama ili ljudskim građevinama. Jaja sova su bijela, glatka i gotovo okrugla. Mladi ptići se legu slijepi, pokriveni gustim pahuljama perja. Hrane ih oba roditelja, a kad ojačaju, ptići izlaze iz gnijezda i penju se na okolne grane iako još ne lete. Tada često dozivaju roditelje, primjerice mlada mala ušara neumorno „cijuče“ cijelu noć, često na nezadovoljstvo ljudi ako su u blizini.

Glasanje sova je jedna od njihovih najprepznatljivih osobina. Većina od njih huče, prepoznatljiva je šumska sova. Ćuk je pak dobio ime po „ćukanju“.

ćuk, Otus scops

ćuk (Otus scops), foto:Bohuš Číčel

U Hrvatskoj živi 10 vrsta, odnosno većina europskih sova. Najveća od svih je ušara iz krških područja, a veličinom ju slijedi jastrebača koja najviše živi u planinskim šumama. Najrasprostranjenija je šumska sova koju nalazimo gotovo u cijeloj zemlji. U naseljima najčešće vidimo malu ušaru, naročiti zimi.  U nizinama često u sumrak možemo nazrijeti kukuviju, gnjezdaricu tavana, štagalja i tornjeva. Rijetku sovu močvaricu nalazimo uz vodene, otvorene površine. Na priobalju često čujemo ćuka, a čest je i sivi ćuk. Kod nas u Dinaridima gnijezdi i planinsku ćuk. Najmanja europska sova, mali ćuk je u Hrvatskoj i najrjeđi.

 

Izvor: Sove gnjezdarice u Hrvatskoj, Vesna Tutiš,

Ptice Hrvatske i Europe, BIOM

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *