Sove su noćni lovci naših šuma, ali i ljudskih naselja. Ove ptice su fascinantne po svojim mnogim odlikama, a ljudi ih poistovjećuju s mudrošću.
Sove su česte ptice, no zbog noćnog stila života teško ih vidimo. Žive najčešće u šumama, manje otvorenim područjima te naseljima. Često samo u sumrak znamo naletjeti na bešumnu siluetu ptice u letu, ali to je sve. Ponekad imamo sreće da ih nađemo danju kako se odmaraju na drvetu, često zimi npr. malu ušaru. Tada ih možemo osmotriti. Za sove je karakteristično uspravno držanje s velikom glavom. Velike i prema naprijed smještene očí, okružene u većine sova vijencem pera, tzv. “licem”. Karakterističan, iako zbog perja teže vidljiv je kratak i kukast kljun. Zbog mekog i gustog perja se doimaju teže i veće nego jesu. Neugledne su, što je prilagodba za skrivanje, a sove u šumama su tamnije nego sove na otvorenom. Mužjaci i ženke su iste obojenosti, no ženke su nešto veće.
U većine vrsta rep je kratak, noge snažne i prekrivene perjem, čak i prsti. Resasti vrhovi letnih i repnih pera prigušuju zvuk prilikom leta. Velika površina zaobljenih krila omogućuje polagan let što dodatno ih stišava. Tako tihe se precizno slušanjem lociraju plijen kojem se bešumno približavaju. Kad se bešumno približe plijenu, grabi ih snažnim, dugim i zakrivljenima kanđama, prilagođene za hvatanje i usmrćivanje lovine. Sove najčešće love glodavce, ali se na “jelovniku” mogu naći i vodozemci, gmazovi, kukci, gujavice itd. Manje sove poput ćukova su orijentirani više na kukce.
Sove gutaju cijeli plijen, a ako je veći, prvo ga moraju rastragati. Neprobavljene dijelove pijena poput kostiju i dlake izbacuju kroz usta jednom ili dvaput dnevno u obliku gusto umotanih grudica koje nazivamo gvalice. Karakteristika sova je da u tim gvalicama ima mnogo kostiju. Analizom sadržaja gvalica može se naučiti mnogo o vrsti plijena sove u nekom području.
Da bi pronašle hranu u mraku, sove se oslanjaju na izvrstan vid i sluh. Velike oči skupljaju mnogo svijetla, a usmjerene su naprije i slika im se poklapa kao i u čovjeka pa vrlo precizno procjenjuju udaljenost i položaj plijena ili prepreke. Zadebljala rožnica djeluje kao dodatna leća. Mrežnica je prepuna osjetilnih stanica. Naravno, sove vide dobro i danju, ali jednostavno nisu aktivne, osim močvarne sove i manje kukuvije. Kako su oči nepokretne, tako sove pokretanjem glave usmjeruju pogled – mogu gotovo okrenut glavu iza leđa. Ne manje impresivan je i sluh, dapače, sove najbolje čuju od svih ptica. To zahvaljuju velikom unutarnjem uhu s velikim brojem osjetilnih stanica. Slično i s vidom, dva uha pomažu u procjeni udaljenosti i položaja. Plosnata površina perja, odnosno široko “lice” djeluje kao vanjsko uho. S druge strane, čuperci koje znamo vidjeti kod sova, a koji djeluju poput uški zapravo nemaju nikakvu vezu sa sluhom.
Sove se gnijezde jednom godišnje i ne grade svoje gnijezdo, već traže pogodne duplje u stablima ili udubinama u stijenama ili ljudskim građevinama. Jaja sova su bijela, glatka i gotovo okrugla. Mladi ptići se legu slijepi, pokriveni gustim pahuljama perja. Hrane ih oba roditelja, a kad ojačaju, ptići izlaze iz gnijezda i penju se na okolne grane iako još ne lete. Tada često dozivaju roditelje, primjerice mlada mala ušara neumorno „cijuče“ cijelu noć, često na nezadovoljstvo ljudi ako su u blizini.
Glasanje sova je jedna od njihovih najprepznatljivih osobina. Većina od njih huče, prepoznatljiva je šumska sova. Ćuk je pak dobio ime po „ćukanju“.
U Hrvatskoj živi 10 vrsta, odnosno većina europskih sova. Najveća od svih je ušara iz krških područja, a veličinom ju slijedi jastrebača koja najviše živi u planinskim šumama. Najrasprostranjenija je šumska sova koju nalazimo gotovo u cijeloj zemlji. U naseljima najčešće vidimo malu ušaru, naročiti zimi. U nizinama često u sumrak možemo nazrijeti kukuviju, gnjezdaricu tavana, štagalja i tornjeva. Rijetku sovu močvaricu nalazimo uz vodene, otvorene površine. Na priobalju često čujemo ćuka, a čest je i sivi ćuk. Kod nas u Dinaridima gnijezdi i planinski ćuk. Najmanja europska sova, mali ćuk je u Hrvatskoj i najrjeđi.
Izvor: Sove gnjezdarice u Hrvatskoj, Vesna Tutiš,
Ptice Hrvatske i Europe, BIOM
O autoru
