Salamunov pečat (Polygonatum multiflorum)

Salamunov pečat (Polygonatum multiflorum)

Salamunov pečat (Polygonatum multiflorum) jedna je od većih biljaka koje srećemo u šumama u proljento doba.

Salamunov pečat ili mnogocvjetna pokosnica zeljasta je trajnica iz porodice šparoga (Asparagaceae). Plućnjak je dobro rasprostranjen gotovo u svim listopadnim šumama Panonske Hrvatske, Gorskog kotara, Like i Velebita. Raste pojedinačno ili u gustom sklopu nastanjuje prizemni sloj listopadnih šuma, šumske čistine i rubove šuma, posebicce bukovih. Biljka je dobila ime prema židovskom kralju Salomonu. Prema jednom tumačenju to je radi okruglastih ožiljka na podanku koji nalikuju pečatima, a prema drugom zato što se Salomon ovom biljkom, prema predaji, liječio.

Vodoravno ispod površine tla smješten je podanak s korijenovim sustavom. Podanak je zadebljao, člankovit i mesnat. Iz podanka izrasta uspravni nadzemni izdanak visok do 80 cm. Sastoji se od stabljike koja nosi listove i cvjetove. Listovi su jednostavni, bez peteljki i naizmjeničnog rasporeda. Plojke su eliptične, cjelovitog ruba, u donjem dijelu sužene, dok su vrhovi blago zašiljeni. Dugačke su do 15 cm.

Dvospolni žućkastobijeli cvjetovi izrastaju u pazušcima listova, viseći su i skupljeni u male grozdove. Perigon je građen od dva ciklusa (3+3). Unutar perigona smješten je andrecej od 6 prašnika (3+3) i plodnica od 3 plodna lista te nektariji. Cvatnja započinje u travnju i traje tijekom svibnja i lipnja. Cvjetove oprašuju kukci, naročito pčele, zbog nektara i peluda. Iz oplođenog cvijeta nastaje plavkastocrna boba mesnatog usplođa s pepeljastim površinskim slojem, promjera do 1 cm.

Salamunov pečat koristi se u hortikulturi zbog zelenih listova i lijepih cvjetova. Uspješno se razmnožava podankom i sjemenkama.

Salamunov pečat

Svi djelovi biljke otrovni su zbog sadržaja glikozida konvalamarina i konvalotoksina. Najotrovniji su plodovi. Sušenjem izdanka koncentracija navedenih otrovnih tvari pada. Neka istraživanja ukazuju na prisustvo različitih ljekovitih tvari. U ljekovite svrhe koristio se podanak, u kojem ima vitamina C, škroba i drugih tvari. Tridesetih godina 20. stoljeća spojevi iz Salamunovog pečata čak su korišteni u liječenju dijabetesa.

Tekst: Mišo Rašan, fotografije: Luka Hercigonja

O autorima:

Mišo Rašan profesor je kemije i biologije, autor mnogih udžbenika, priručnika i radnih bilježnica. Turistički je pratitelj, zaljubljenik u prirodu, putovanja i planinarenje. Luka Hercigonja njegov je učenik, biolog amater te fotograf prirode iz Međimurja. Surađuje s ornitolozima i ostalim znanstvenicima u istraživanju flore i faune Međimurja. Pogledajte njegovu stranicu.

O autoru
Goran Šafarek
Goran Šafarek
Goran Šafarek je fotograf, snimatelj, biolog, autor i avanturist. Sudjelovao je u brojnim stručnim i znanstvenim projektima u Hrvatskoj i svijetu, objavio je više od stotinu članaka u popularno-znanstvenim časopisima poput National Geographica i Meridijana, snimio nekoliko dokumentarnih filmova te objavio nekoliko knjiga.
Više o autoru...