Become a Patron!
Priroda Hrvatske

PRIRODA SVIJETA: Kameleoni – majstori promjene boja

Kameleoni s gmazovi tropskh područja, poznati po mijenanju boje svoje kože, ali i pokretnim očima te lovu jezikom.

 

List je zašuškao, a onda se i pokrenuo. Polako se micao uzduž grane dok nisam shvatio o čemu se radi. Vrlo dugačak rep i ljuskava koža s velikim izbuljenim očima odavali su o čemu se radi. List je zapravo kameleon, svojim izgledom i ponašanjem jedna od najneobičnijih životinja na svijetu. Jedinstvena pojava ovog gmaza izaziva veliki interes ljudi, bilo znanstvenika bilo ljubitelja životinja i prirode. On je remek djelo evolucije, glavni lik mnogih legendi i priča. Brojne stranice knjiga i časopisa posvećeni su njemu, a njegova blago svinuta figura strši sa majica, bedževa, postera i kapa…

 

Promjena boja

Sigurno najslavnija osobina kameleona je čudesna promjena boje tijela. Ionako često šareni kameleoni dobivaju potpuno drukčiju nijansu, ističući jedne šare i skrivajući druge. Te promjene nisu dakako magija, nego igra svijetla i posebno obojenih stanica tkiva. Koža kameleona sastoji se od nekoliko slojeva, od kojih su gornja dva obojena žuto i crveno. Ispod njih su zatim dva sloja koja odbijaju svijetlo, jedan bijelo a drugi plavo. Kombinacije tih slojeva davati će različita obojenja, karakteristična za svaku vrstu. Promjenu boje je ključni najdublji sloj kože koji sadrži stanice sa tamnim pigmentom melaninom.

To je ista kemijska tvar koja ljudima daje tamnu boju kože kada tamnimo na suncu. Stanice s melaninom podsjećaju na hobotnicu- usidrene su ispod reflektirajućih stanica, a šalju nastavke kroz ostale slojeve. Promjena boje postiže se širenjem i skupljanjem tih stanica u koži. Preciznije, kada se tamni pigment počne otpremati iz tijela u dugačke krakove stanica melanofora. Životinja tada tamni i mijenja odnose između gornjih slojeva, a mi to doživljavamo kao promjenu boju kože. Suprotno tome, životinja posvijetli kada se melanin natrag povuče u spremište u tijelu «hobotnice».

 

Zašto kameleoni mijenjaju boju?

Dugo je prevladavalo mišljenje da se kameleoni mijenjanjem boje kože nastoje utopiti u okoliš i postati «nevidljivi». Neki znanstvenici pak tvrde da kameleoni mijenjaju svoje obojenje zbog regulacije temperature. Oni postaju tamniji kada se trebaju zagrijati. To iz iskustva svi znamo da crnilo «privlači» sunce. Noću su zbog istog razloga svjetliji. Također, boju mijenjaju u komunikaciji s drugim članovima vrste. Bijesan kameleon neće doduše pocrveniti od bijesa, ali će zato pocrniti.

 

Uvjerio sam se i sam jednom prilikom kad sam mu se nespretno približio, a ovaj je počeo puhati dok su mu šare bivale sve kontrasnije. Posebno ih je zanimljivo promatrati u vrijeme parenja. Crvenkasta nijansa u nekih vrsta tada govori o spremnosti ženke za parenje. Da zaista kameleoni ne postaju nevidljivi govori jedan pokus: postavi se životinja na zelenu deku, no neće biti promjene.

 

Klimav hod

Promatrao sam hod na grani mnogo kameleona, uvijek ostavši zabavljen njihovom predstavom. Djeluju nespretno dok usporeno mjere svaki korak, bi – ne bi. Po nekoliko puta bi zamahnuli jednom nogom naprijed- nazad. Razlog takvog kretanja je kamuflaža, jer ti pokreti stvaraju iluziju njihanja lista na povjetarcu. Nisu dakle šampioni u brzini, no to je nužno za stabilnost i na najtanjim grančicama drveća i grmlja. Podlogu po kojoj hodaju čvrsto obuhvate udovima, «šakama» koje poput kliješta stegnu granu. Taj alat su zapravo srasli prsti, njih dva odnosno tri.

Podsjećaju tako kao da imaju  zimske rukavice. Sigurnost u kretanju i uopće u boravku na ovakvom njišućem i visokom životnom prostoru im je dodatno povećana dugačkim i pokretljivim repom. On im pojačava održavanje ravnoteže u tom nestabilnom mediju daleko od sigurnog tla. To se posebno odnosi na prelazak s jedne na drugu granu kada im rep djeluje kao sigurnosno uže, baš kao u alpinista i penjača na stijene. U mirovanju je taj rep namotanu spiralu, a tijelo tada ima osebujni polusvinuti oblik.

 

Savršen vid

Drugi važan adut za preživljavanje od neplaniranog pada je vid. Imaju iznimno izbuljene oči.Vrlo su pokretne i obuhvaćaju dobar dio prostora oko sebe. Vrlo je smiješno gledati kameleona kada jednim okom gleda naprijed, a drugim sasvim na drugu stranu. Osim što nadziru veliki dio prostora oko sebe, oči daju i dobru procjenu udaljenosti. To postižu kada im se oči usklade, tj. gledaju isti predmet. Iz razlika u slikama oba oka mozak računa koliko je taj predmet udaljen.

Nijedna druga životinja nema mogućnost trodimenzionalne slike svijeta te luksuz gledanja na stranu i unatrag. Ljudi primjerice imaju oči naprijed i dobar trodimenzionalni vid, no malo vidno polje. Ptice s druge strane mogu gledati sa strane, no bez usklađivanja slike i određivanja dubine.

 

„Nespretni lovac“

Procjena udaljenosti je isto tako nezamjenjivo oružje u lovu. Kameleoni su mesojedi te hvataju kukce i pauke, a veći primjerci čak i ptice i sisavce. Vrlo je teško zamisliti kameleona kao lovca, onakog sporog i izgledom smiješnog. Ipak, oni su uspješni predatori, strah i trepet ponajviše kukaca. Uočivši plijen, kameleon se sporo prikrada na tankoj grani da bi zastao prije nego što se približio previše plijenu da ga uplaši. Nekoliko trenutaka je mjerkao, a onda je sve bilo gotovo u sekundi, slasni skakavac je već čvrsto u ustima.

U prvi mah je teško opisati što se desilo, no nekoliko promatranja otkriva tajno oružje- jezik. Dugačak, precizan, ubitačan poput harpuna. Može biti jedan i pol puta duži nego samo tijelo s repom vlasnika, dok je u mirovanju omotan oko kosti u ustima. Uza sve to vrh je mesnat i ljepljiv od žljezdanih izlučevina te zalijepi žrtvu kada ga pogodi. Brzina ispaljivanja je također vrlo bitna. Gotovo je nemoguće ljudskim okom pratiti cijeli tijek dešavanja pa nije niti čudo kad kameleon potpuno rastegne jezik za jednu šesnaestinku sekunde. Tek usporeni film ili niz kratko eksponiranih fotografija otkrivaju tajnu.

 

Gdje kameleoni žive?

Kameleoni su rasprostranjeni isključivo po Starom svijetu. Najbrojniji su u subsaharskoj Africi i na Madagaskaru, no žive još u Evropi i Aziji do Indije i Šri Lanke. Mogu se tako naći i u južnoj Španjolskoj i Portugalu, Malti te Palestini. Madagaskar je posebno značajan, jer na njemu obitava preko pedeset vrsta što čini više o dvije trećine svih vrsta na svijetu. Na tom otoku su međutim i najugroženiji zbog ubrzanog uništavanja šuma, njihovog prirodnog doma. Većina afričkih vrsta živi u vlažnim šumama porječja Konga, ali ih ima u pustinjama Namibije potpuno drukčijem staništu. Zbog nedostatka drveća ondje su se spustili na zemlju i prilagodili životu na pijesku i oskudnoj vegetaciji.

 

 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *