Become a Patron!
Priroda Hrvatske

Lonjsko polje

lonjsko polje, sava, poplava, popoalvno područje,

Uz lijevu obalu Save, od Siska do Gradiške, područje je poplavnih pašnjaka, šuma i polja. Ondje pasu konji, krave i domaće svinje u društvu s čapljama i žličarkama, divljim svinjama i jelenima. Divljina se miješa s pitomim krajolikom i arhitekturom od drva.

Srce, arterije i vene ovog područja su rijeke Sava te posebice njezini lijevi pritoci, manje, tek naizgled neugledne rječice: Lonja, Česma, Trebež, Ilova, Pakra i Struga… Posebno su dojmljivi zemljani „kanjoni“ manjih rijeka, poput Lonje, za niskog vodostaja, duboko u sjeni šume. Manji vodotoci ovdje nisu pošteđeni intervencije čovjeka, dapače, znatno su izmijenjeni, kao i režim plavljenja. Planiralo se i potpuno isušiti cijelo područje, no na sreću to se nije dogodilo.

Danas se područje još uvijek plavi te se može reći da je Lonjsko polje dobar primjer gospodarenja vodama i poplavama. Ustava Trebež tako kontrolira vodostaj Save i ispušta vodu u polje. Također, kanalom Lonja-Strug odterećuje se Sava kod Zagreba tijekom visokih voda, a ujedno plavi polje. Uz vodotoke se u blatu i mekoj zemlji mogu opaziti veliki tragovi vidrinih šapa. Njoj za gradnju nastambi odgovaraju visoke, strme i dovoljno čvrste obale, svakako joj također gode  mir i očuvana priroda s mnogo ribe. Takve rječice vole i vodomari, jer na njima buše tunele s gnijezdom.

Poplavno područje

Upravo te rječice u rano proljeće nabujaju te se izlijevaju u nizak i ravan okolni kraj. Iznenada se dotad zelen krajolik bilja mijenja u plavi svijet vode – veliko poplavno područje. Rječice plave i livade i šume. Nastaju velika jezera, odnosno polja. Najveća su Lonjsko polje, te Poganovo i Mokro polja na sjeveru istočno kod Jasenovca. U to je doba čamac jedino prijevozno sredstvo, iako su dijelovi dovoljno plitki da se mogu prehodati u visokim čizmama.

lonjsko polje, sava, poplava, popoalvno područje,

Sezonsko plavljenje je prirodan proces te je cijeli ekosustav naviknut i prilagođen na vodu i do nekoliko mjeseci. Visok hrast lužnjak bez problema stoji u vodi iz generacije u generaciju. Godišnja kolebanja vode, čak do dva metra, jasno se vide po lišajevima na kori hrasta – dio stabla pod vodom nema tih stanovnika te je u podnožju mahovina koja se hrani sedimentom zaostalim nakon povlačenja vode. Čak dvije trećine poplavnog područja je pod šumom, najviše hrasta, ali također jasena, johe, topole, vrbe…Prevladava šumska zajednica hrasta lužnjaka i poljskog jasena, a na povišenijim gredama su suše hrastove šume s grabom. Manje površine zauzimaju i poplavne šume crne johe i poljskog jasena, a uz rijeke i bare nalazimo mjestimice šume vrbe i topole.

Mnoge manje biljke tih šuma također su prilagođene poplavama, tako da se u proljeće sve šareni od njihovih cvjetova, primjerice bijelih cvjetova kasnog (ljetnog) drijemovca, naročito uz poljski jasen. Žutilovka je prilično visoka biljka koja podnosi mnogo vode, ali i sjenu ispod gustih krošnji drveća, a tu su i mnogi šaševi, žuta perunika i ostale biljke vlažnih staništa .

Bogat divlji svijet

U sjeni gustih i prostranih šuma skrivaju se mnoge životinje. Divljač nalazi dovoljno i hrane i zaklona. Jelen i divlja svinja lakše podnose poplave nego srna, ali i jelenu vrlo visoka voda smeta te bježi na suha i povišenija mjesta. U šumi žive i manji sisavci, poput divlje mačke, lisice, tvora, kune. Već u kasno proljeće počinje najezda komaraca. Lokve ostale nakon poplave idealno su mjesto za ove krvopije – čak i one najmanje dovoljne su ličinkama koje se pomalo trzaju u vodi, štoviše kako su kratkotrajne, u lokvama nema trajnih grabežljivaca. Nakon nekog vremena izlijeću i teroriziraju toplokrvne stanovnike, ne samo šume nego i cijelog Lonjskog polja. Žabe i ostali vodozemci također imaju korist od lokvi, kao i u većim i dugotrajnijim barama.

Stare i bogato razvijene šume idealne su za ptice dupljašice: djetliće i žune, odnosno za ukupno osam, od čak devet vrsta djetlića. Crnoj žuni treba najmanje sto godina stara šuma da prehrani jedan par. Crne rode traže mir duboko u šumi, a gnijezdo slično onome bijele rođakinje, podižu visoko u krošnji, skriveno od pogleda. Hranu traže u ograničenim mjestima, na vlažnim livadama ili uz vodotoke. Čak se pedesetak parova gnijezdi u šumama Lonjskog polja. Mir šume traži i orao štekavac, naša najveća kontinentalna grabljivica, ali ne viđa se rijetko kako gradi masivno gnijezdo na osamljenom hrastu.

U kasnu jesen parovi kruže nebom, a gniježđenje počinje već zimi, dok snijeg i led čvrsto drže savsku nizinu. Nisu izbirljivi te će pojesti i strvinu te rado u brišućem letu izvući šarana iz vode. Orao kliktaš, što mu i ime kaže, prilično je glasan, posebice u kasno proljeće kada po povratku iz Afrike izvodi brze i zavojite svadbene letove iznad šume. Ovaj se orao hrani manjim životinjama, poput žaba i miševa, a zanimljivo, othranjuje samo jednog mladunca. Plijen ponajviše lovi na pašnjacima.

Travnjaci

Pašnjaci su jednako tako prilagođeni poplavama, jer na njima rastu biljke vodenih staništa, a zajednice nalazimo ovisno o vremenu ostanka vode, ali i gaženju divljih, posebice domaćih životinja. Vegetacija područja kojim se uglavnom kreću životinje je niska, no drugdje je vrlo gusta. Ovdje rastu šaševi, vrbica, žuta perunika, vodena paprat raznorotka, milica, bijeli sljez, businjak, iglica, iđirot, oblić… Tu uspijeva i žutilovka, no stoka je zbog otrovnosti, ne dira, kao ni vodenu metvicu. Nažalost, velike površine zauzima invazivna vrsta čivitnjača, doseljena iz Amerike. Podsjeća na mali bagrem, naraste nekoliko metara, vrlo gusto, pa rijetke biljke mogu uz njega uspijevati.

lonjsko polje, sava, poplava, popoalvno područje, ptice, migracija, selidbe

Stvara mnogo sjemenki koje podnose vlagu i brzo naseljavaju otvoreno vlažno zemljište. Većina ostalih kralježnjaka na travnjake dolazi samo sezonski, kada ima vode. Takvi poplavni pašnjaci stvoreni su za vodozemce, ponajprije za zelene žabe, ali i mukače, čije mumljanje u proljeće odjekuje poljem. Ribe poput šarana, štuke, jeza, deverike, krupatice stižu iz rijeka da bi legle jaja. Krajem poplava mlada se riba vraća u rijeke. Gnjurcima, bjelobradim čigrama, liskama i riječnim galebovima plitka voda izvrsna je za gniježđenje. Plutajuća gnijezda grade od biljne vegetacije. I ostale ptice močvarice, poput čaplji i žličarki, dolaze se ovdje hraniti. Ni zimi ne prestaje život na poplavnim pašnjacima, dapače, polja i livade hranilište su mnogim patkama, čapljama i ostalim pticama vodaricama, koje bježe od leda na sjeveru.

Močvare

Neke površine cijele godine ostaju pod vodom. To su najčešće različite manje depresije, ali i mrtvi rukavci ili mrtvaje (mrtvice), sada nasipima odvojene od rijeke. Najpoznatija je Krapje đol između sela Krapja i Drenova Boka. Gusto je zarasla trskom tako da se mjestimice slobodna voda ne vidi, pa je to prava močvara. Jedna za drugom do nje elegantno dolijeću žličarke. Snažno mašući krilima, slijeću do malih postolja – gnijezda od trske ili na vrbama gdje ih dočekuju gladni ptići. Roditelji potom hrane mladunce i opet kreću u potragu za hranom.

lonjsko polje, sava, poplava, popoalvno područje,

Jednako se ponašaju sive i čaplje dangube, samo što su njihovi ptići agresivni i doslovno tuku roditelje dok im ne daju zalogaj. U ovom malom komadiću prirodnog bogatstva također nalazimo gakove i trstenjake te mnoge druge ptice. Ova mrtvaja skoro je presušila 1989., kad je prekinut dotok vode, no na sreću voda je vraćena. Većina takvih mrtvaja odvojena je nasipom, što ubrzava njihovo prirodno starenje, odnosno zaraštanje eutrofijkacijom dodatno ubrzano umjetnim gnojivima iz okolnih polja.

Čovjek i priroda

Na pašnjacima divlje životinje pasu ponekad uz pitome. Konji, krave i svinje autohtonih domaćih pasmina, npr. turopoljske svinje i konji posavci, tople mjesece provode na otvorenom. Osim što imaju kvalitetniji život, njihovi su proizvodi zdraviji. Umjesto da su u stajama često pod antibioticima i hormonima te da jedu kukuruz onečišćen pesticidima, ove domaće životinje kreću se i jedu prirodnu, zdravu hranu. Ovakva ekstenzivna poljoprivreda pozitivno utječe i na okoliš, kojemu je sačuvan prirodan izgled i koji nije izrazito onečišćen pesticidima i umjetnim gnojivima kao intenzivno obrađeno poljoprivredno zemljište.

Dobru vezu čovjeka i prirode u tim područjima dokazuju rode koje su prihvatile Lonjsko polje i njegove stanovnike. Gnijezde se na krovovima, u neposrednoj blizini ljudi. Cijeli ciklus od dolaska, preko parenja, ležanja na jajima do podizanja mladunaca događa se pred očima ljudi, na samo nekoliko metara od njihovih soba. Rode na okolnim vlažnim livadama imaju obilje hrane – vodozemce, male sisavce i zmije. Tako se u Lonjskom polju gnijezdi oko 500 parova, a najviše gnijezda, gotovo pedeset, ima u Čigoću. Zbog toga je ovo slikovito selo s očuvanim starim kućama proglašeno selom roda, kojim u proljeće odjekuje njihovo klepetanje.

lonjsko polje, sava, poplava, popoalvno područje, roda, čigoć

Kulturna baština

Lonjsko polje još je po nečemu jedinstveno. Njegovi su ljudi uspjeli sačuvati svoju kulturnu baštinu. Dovoljno je pogledati stare čardake, drvene kućice, koje još uvijek čine najznačajniji dio sela, kao da su izrasle iz livada i šuma. Osim što su od prirodnih materijala, bile su prilagođene poplavama. Mogle su se rastaviti i preseliti, a izvorno su kuće podizane iznad tla na hrastove panjeve ili kamene stupce (bapke) radi zaštite od poplava. Poslije ih zamjenjuju stupovi od cigle, zatim i temelji u cijelosti građeni opekom.

lonjsko polje, sava, poplava, popoalvno područje, selo, Krapje

Ovakav spoj čovjeka i prirode je krhak. Stoga je područje zaštićeno kao Park prirode Lonjsko polje. Prostire se na 50 650 hektara, s dva ornitološka rezervata Krapje đol i Rakita. Osim očuvanja i prirodne i kulturne baštine, jedna je od glavnih zadaća tog područja razvoj turizma te održiv razvoj. Lonjsko polje nalazi se i na Ramsarskom popisu međunarodno važnih močvarnih područja.

Podijelite ove stranice:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *