Biološka raznolikost – bogatstvo vrsta
Biološka raznolikost Hrvatske je iznimno velika, a proizlazi iz različitih staništa te očuvanosti prirode. Uz veliki broj vrsta, važni su i endemi.
Kruna prirodne vrijednosti živa su bića, od najmanjih, javnosti gotovo nepoznatih do najvećih, često omiljenih životinja, poput jelena ili medvjeda. Biolozi su desetljećima bilježili, istraživali našu prirodu i otkrivali njezinu vrijednost. Dosad je u Hrvatskoj zabilježeno oko 40 000 vrsta živih bića, no dobre su pretpostavke da je taj broj znatno veći; procjenjuje se čak do 100 000.
Biljaka u našoj zemlji ima gotovo 9000 vrsta, no pretpostavlja se da čak 15 % vrsta hrvatske flore još nije zabilježeno. Često zanemarivanih (u znanstvenom pogledu) gljiva ima oko 4500 vrsta, a samo manji broj su poznate jestive gljive. Na popisu je i više od 1000 vrsta lišajeva. U Hrvatskoj živi oko 24 000 vrsta životinja, a najviše je beskralježnjaka, među kojima su kukci, pauci, rakovi i ostale životinje. Od toga je kopnenih beskralježnjaka više od 15 000, slatkovodnih oko 1850, a morskih oko 5650. Mnogo poznatiji kralježnjaci manje su brojni. Tako morskih riba ima 442 vrste, slatkovodnih oko 130, vodozemaca 20 vrsta, gmazova 39, ptica 399 (od kojih su 246 vrste gnjezdarice) i 116 vrsta sisavaca.
To je uistinu velik broj vrsta u odnosu na relativno malu površinu. I danas se otkrivaju mnoge vrste, u još neistraženim i nedostupnim dijelovima Hrvatske, poput kanjona rijeka, špilja i jama te jadranskog podmorja. U posljednjih je nekoliko godina zabilježeno dvjestotinjak novih vrsta beskralježnjaka, oko 150 vrsta slatkovodnih te 20 vrsta morskih beskralježnjaka. Također, mnoge su skupine živih bića slabo istražene, najčešće one s velikim brojem jako sličnih vrsta, vrlo sitne, ponekad neugledne, teške za određivanje …
Nije važan samo broj vrsta (i podvrsta), nego i njihovo značenje. To se odnosi na rijetke i ugrožene vrste. Primjerice, na ribnjake Crna mlaka ujesen za vrijeme selidbi ptica slijeće čak trećina ugrožene europske populacije patke njorke. Mnogo je takvih primjera, pa je Hrvatska za mnoge vrste utočište europske prirodne baštine. Uz to se ističe endemima, vrstama koje dolaze samo u našoj zemlji (ili regiji, pa govorimo o jadranskim ili dinarskim endemima). Hrvatska je poznata po endemima ponajprije krškog područja, zbog specifičnosti toga staništa. Zabilježeno je petnaestak vrsta riba koje žive samo u našoj zemlji.
Najvažniji hrvatski endemi vrste su iz roda Phoxinellus te vrste cetinska ukliva, svjetlica, sval, oštrulja, mekousna pastrva, visovački glavočić i endemske podvrste primorske potočne pastrve, gaovice (rod Delminichthys). Još je više endema špiljske faune − od petstotinjak vrsta čak 70 % su endemi. S više od 500 vrsta, biljke su također bogate endemima koji čine čak gotovo 6 % svih vrsta. Poznate su biokovsko zvonce s planine Biokova, velebitska degenija s Velebita, žljezdasta zečina s otoka Jabuke i mnoge druge.
Jedan od razloga velikog broja endema u Hrvatskoj jest što je izbjegla potpuno zaleđivanje za ledenih doba, kao u Zapadnoj i Sjevernoj Europi. Preživjele su stoga vrste koje nisu u ostatku Europe. “Bježeći” pred ledom, ovdje su utočište našle i vrste iz dijelova tada ledom okovane Europe te su obogatile našu floru i faunu. To su posebice planinske vrste, pa su glavna središta endemske flore planine Biokovo i Velebit.
Uslijed izoliranosti populacija u evolucijskim procesima nastale su nove endemske vrste, često ograničene na određeno područje, a to se posebice odnosi na špiljsku faunu, otočnu (gušteri, puževi) i faunu u krškim rijekama jadranskog slijeva (ribe). Na taj način opisane su mnoge vrste dosad nepoznate znanosti, a često im se daju imena po Hrvatskoj (croatiac ili croaticus), po lokacijama na kojima su nađene (npr. rijeka Jadova), istaknutim znanstvenicima (ihtiolog Milorad Mrakovčić, biospeleolog Branko Jalžić, hidrogeolog Srećko Božićević…). Godine 2011. otkrivena je i opisana za znanost nova vrsta ribe – kapelska svjetlica (Telestes karsticus), a 2012. opisan je i konavoski pijor (Telestes miloradi).Zadnje opisana vrsta je Alburnus sava iz Kupe, a u opisu je sudjelovao naš vrhunski i svestrani hrvatski znanstvenik Dušan Jelić.
Biospeleolozi također redovito otkrivaju nove vrste. Primjerice, nedavno je izašao opis nove vrste Alpioniscus (Illyrionethes) iapodicus n. sp. Radi se o troglobiontnoj vrsti prikupljenoj u špiljama središnjeg dijela Like, a rad potpisuju Jana Bedek i ostali. U 2016. i u 2017. je opisana ukupno 21 špiljska vrsta iz Hrvatske što je čudesno.
U Hrvatskoj su u posljednjih nekoliko godina opisane i neke vrste biljaka, nove za znanost, poput hrvatskog luka (Allium croaticum), močvarnog luka (Allium telmatum), hrvatskog odnosno biokovskog kozlinca (Astragalus croaticus) ili južnojadranskog zvončića (Campanula austroadriatica).
O autoru
