Bijela šumarica (Anemone nemorosa) i žuta šumarica (Anemone ranunculoides) tipične su rane proljetnica naših šuma.
Rod Anemone broji oko 120 vrsta, a u Hrvatskoj je zastupljen s 12 vrsta. Bijela i žuta šumarica najzastupljeniji su predstavnici tog roda. Samoniklo rastu u hrastovim i bukovim šumama cijelog kontinentalnog područja, uključujući iu Učku te Velebit s Likom.
Zbog rane cvatnje ubrajamo ih u vjesnike proljeća i sunčanog vremena. Cvatnja započinje već u ožujku (prije listanja šuma) i često traje sve do svibnja. Za vrijeme kiše sklapaju latice kako bi zaštitile nježne prašnike i tučak od nevremena. Zbog bijelih i žutih cvjetova, šumarice su primamljive kukcima, koji ih oprašuju. Plodovi su jednosjemeni oraščići. Razmnožavaju se sjemenkama i rezanjem podanka. Obje vrste zimu preživljavaju u obliku podzemne stabljike (podanka).
Bijela šumarica ima u tlo vodoravno položen smeđi podanak. Iz njega izrasta nadzemna zeljasta stabljika koja na sebi nosi listove, cvijet i plodove. Listovi bijele šumarice imaju duže peteljke u odnosu na listove žute. Listovi su prstasto razdjeljeni, plojke pilasto urezane. Peteljke listova (ima ih 3) međusobno zatvaraju kut od 120° i izrastaju na istoj visini, pri vrhu stabljike. Na istoj visini izrasta i cvjetna stapka. Svaka stabljika nosi jedan cvijet s uglavnom šest bijelih latica bez lapova. Prašnici su mnogobrojni, nekoliko puta kraći od ocvjeća i žute su boje. Tučkovi su duguljasti i dlakavi s blago savijenom njuškom. Savijena njuška tučka omogućuje lakši prihvat peluda pri oprašivanju. Bijela šumarica se uzgaja i kao ukrasna biljka s puno različitih varijeteta.
Izdanak žute šumarice izrasta iz puzavog podanka. Nešto je manja od bijele šumarice jer ima kraći izdanak i kraću cvjetnu stapku. Listovi su duguljasti, urezanih rubova. Cvjetovi imaju obično pet žutih latica bez lapova s puno tučkova i prašnika. Uglavnom se pojavljuju dva cvijeta po jednom izdanku koja ne cvatu u isto vrijeme.
Obje vrste sadrže otrovni protoanemonim i anemonim, koji sušenjem ishlape, pa biljke prestaju biti otrovne. Nekada su navodno lovci koristili svježi sok bijele i/ili žute šumarice kao otrov za strijele. Stari Egipćani su, radi otrovnih tvari koje sadrže, šumarice smatrali simbolom bolesti, a stari Kinezi su ih nazivali cvjetovima smrti.
Bijela i žuta šumarica nakon sušenja, poput ostalih žabnjaka, prestaju biti otrovne. Tinktura bijele šumarice se pripravlja tako da se 20 grama sitno narezane billjka mjesec dana natapa u alkoholu. Takvu smjesu treba samo procjediti. Mast od šumarica za liječenje artritisa, rana i povreda na koži te žuljeva priprema od lanolina i/ili svinjske masti i tinkture.
Zbog lijepog izgleda cvjetova uzgojeni su brojni kultivari žute i bijele šumarice. Tako npr. kultivar Anemone nemorosa ‘Alba Plena’ ima dvostruke bijele cvjetove, dok Anemone nemorosa ‘Allenii’ ima plave cvjetove boje lavande. U hortikulturi je poznat križanac Anemone x lipsiensis -Pallida, koji je nastao križanjem bijele (A. nemorosa) i žute šumarice (A. ranuncoloides). Križanac je kremastožutih cvjetova.
Tekst: Mišo Rašan, fotogafije: Luka Hercigonja
O autorima:
Mišo Rašan profesor je kemije i biologije, autor mnogih udžbenika, priručnika i radnih bilježnica. Turistički je pratitelj, zaljubljenik u prirodu, putovanja i planinarenje. Luka Hercigonja njegov je učenik, biolog amater te fotograf prirode iz Međimurja. Surađuje s ornitolozima i ostalim znanstvenicima u istraživanju flore i faune Međimurja. Pogledajte njegovu stranicu.
O autoru
