Mrka crvenrepka (Phoenicurus ochruros) ptica je pjevica koju nalazimu na najvišim planinama, ali i u ljudskim naseljima.
Mrka crvenrepka je mala ptica pjevica iz reda vrapčarki (Passeriformes), porodice muharica (Muscicapidae). Rasprostranjena je na prostoru gotovo čitave Europe i srednje Azije, sve do Kine. U nizinskim područjima pojavljuje se uglavnom u naseljima i uz naselja, naročito ona uz vodu, a nalazimo je i u prirodi. Do sredine 20. stoljeća bila je gnjezdarica planinskih područja, no tada se spušta u nizinske krajeve. U urbanim područjima počela je najprije nastanjivati ruševine. Pretpostavlja se da je u ruševinama prepoznala sličnost s prirodnim staništima stijena.
U Hrvatskoj se mrka crvenrepka pojavljuje kao gnjezdarica, stanarica, preletnica i zimovalica. Djelomična je selica, zimu provodi u južnoj Europi i sjevernoj Africi (južna granica prostora zimovanja je Sahara). Tijekom seoba iz sjevernijih krajeva Europe prema jugu, jedan dio populacije zimuje uz obale rijeka jadranskog sliva. Naše ptice zimuju uglavnom na Sredozemlju. Seobe prema jugu počinju u rujnu i listopadu, a povratak na gniježđenje je u ožujku i travnju.
Odrasla jedinka duga je od 13-15 cm, s rasponom krila od 23-26 cm. Masa odrasle ptice iznosi od 13 -19 grama. U ove vrste prisutan je spolni dimorfizam. Ženke su svjetlije, po cijelom tijelu imaju sivo perje, osim na repu koji je crvenkast. Mužjaci su tamniji, prepoznatljivi po gotovo crnom tijelu, crvenom repu i bijelim mrljama na krilima, koje su naglašenije u starijih mužjaka. I ženke i mužjaci su izuzetno brzi letači. Nakon slijetanja često trepere repom. Kljun i noge u oba spola su crni. Tri prsta nogu su usmjereni prema naprijed i jedan prema nazad.
Mužjaci se vraćaju prvi sa zimovanja, nekoliko dana prije ženki, zbog osvajanja teritorija za gniježđenje. Teritorij obilježavaju pjevom („fist–tek-tek-tek“). Mužjaci u svadbenom ruhu udvaraju ženakama prije parenja i pri tome kočopere repom i izvode razne vratolomije. Ženkama pokazuju potencijalna mjesta za pravljenje gnijezda na svom teritoriju (rupe u drvetu, pukotine u stijeni, potkrovlje zgrade, žljebovi, čak i stara gnijezda lastavica). Na povoljnom staništu s izobiljem hrane aktivna gnijezda mogu biti međusobno vrlo blizu, udaljena svega nekoliko metara.
Ženka gradi gnijezdo od suhe trave kojeg s obje starne oblože mahovinom. U jednom pologu je 5-6 jaja. Inkubacija traje do 15 dana, na jajima sjedi samo ženka. Mladi su čučavci i o njima brinu oba roditelja. Gnijezdo napuštaju s do 20 dana starosti, nakon čega ostaju s roditeljima do potpune samostalnosti još 10 – 15 dana. Mužjak i ženka su vrlo agresivni u slučaju obrane mladih od predatora. Tijekom sezone jedan par ima dva do tri legla. Mladi ptići kad napuste gnijezdo često su plijen ptica grabljivica i ostalih predatora (u naseljima su to uglavnom mačke).
Tijekom vegetacijske sezone hrana im su uglavnom beskralješnjaci (kukci i njihove ličinke, pauci, gujavice i puževi). Odrasle kukce hvataju često i u letu. U kasnu jesen i zimi jedu sjemenke i plodove biljaka.
Na tako prostranom arealu zabilježeno je više podvrsta mrke crvenrepke (prema nekim autorima 5, prema nekima 7) na osnovi razlike u morfologiji i mDNA (mitohondrijske). Tamo gdje se areali mrke crvenrepke (Phoenicurus ochruros) i obične crvenrepke (Phoenicurus phoenicurus) preklapaju zabilježena su međusobna križanja ovih dviju vrsta. Čini se da proces specijacije nije do kraja dovršen. Determinacija križanaca zato je otežana. Križanci se navodno doimaju zdravi i plodni, mada nema pouzdanih podataka o njihovoj plodnosti, odnosno sterilnosti (barem ne dostupnih autorima članka).
Tekst Mišo Rašan, fotogafije: Luka Hercigonja
O Autorima:
Mišo Rašan profesor je kemije i biologije, rođeni Bjelovarčanin, koji već dugi niz godina živi i radi u Prelogu. Autor je mnogih udžbenika, priručnika i radnih bilježnica. Turistički je pratitelj, zaljubljenik u prirodu, putovanja i planinarenje. Luka Hercigonja njegov je učenik, biolog amater te fotograf prirode iz Međimurja. Surađuje s ornitolozima i ostalim znanstvenisima u istraživanju flore i faune Međimurja. Pogledajte njegovu stranicu.
O autoru
