Mrka crvenrepka (Phoenicurus ochruros) ptica je pjevica koju nalazimu na najvišim planinama, ali i u ljudskim naseljima.
Mrka crvenrepka (Phoenicurus ochruros) je jedna od onih ptica koje su uvijek blizu ljudi, ali rijetko privlače pažnju na prvi pogled. No čim zamahne svojim vatreno crvenim repićem, postaje nemoguće ne primijetiti je. Ova otporna i prilagodljiva pjevica obožava kamene zidove, stare kuće, krovove, ruševine i stijene — sve što podsjeća na njeno izvorno planinsko okruženje. U gradovima je sve prisutnija, tihi, elegantni pratilac jutarnjih šetnji i dvorišnih kutaka, uvijek u potrazi za kukcima i toplim mjestom za gnijezdo. Mrka crvenrepka je mala ptica pjevica iz reda vrapčarki (Passeriformes), porodice muharica (Muscicapidae).
Pročitajte više o pticama u Hrvatskoj
KAKO IZGLEDA CRNA CRVENREPKA?
Mrka crvenrepka je sitna, elegantna ptica duga 13–15 cm, s rasponom krila 23–26 cm i težinom svega 13–19 grama. Unatoč malenoj građi, djeluje iznenađujuće živo i čvrsto, uvijek spremna na brzu promjenu smjera ili kratki skok po tlu.
Vrsta pokazuje izražen spolni dimorfizam:
- Mužjak je tamniji, često gotovo ugljeno crn, s upečatljivim vatreno crvenim repom koji mu daje karakterističan kontrast. Na krilima se vide bijele mrlje, najizraženije kod starijih mužjaka, pa ih je lako prepoznati i iz daljine.
- Ženka je diskretnija, u nježnim sivkastim tonovima koji savršeno pristaju uz kamene zidove, stijene i fasade gdje često boravi. Jednako poput mužjaka, i ona ima crvenkast rep, koji je najvažniji znak vrste.
I mužjaci i ženke poznati su po svom brzom, okretnom letu. Nakon slijetanja gotovo uvijek trepere repom, kao da provjeravaju ravnotežu ili šalju kratak znak upozorenja. Kljun i noge su u oba spola crni, a noge imaju tri prsta okrenuta naprijed i jedan prema natrag — tipična prilagodba ptica koje trebaju sigurno prihvatiti podlogu dok se kreću po neravnim, kamenim površinama.
Mrka crvenrepka tako spaja jednostavnost i eleganciju, postajući jedna od najprepoznatljivijih sitnih ptica naših dvorišta i gradskih zidova.
GDJE ŽIVI CRNA CRVENREPKA?
Mrka crvenrepka ima iznimno širok areal rasprostranjenosti: obitava gotovo diljem Europe, preko središnje Azije, sve do zapadne Kine. Ta izdržljiva i prilagodljiva ptica danas je jedan od najpoznatijih primjera vrste koja se uspješno preselila iz divljih, planinskih staništa u blizinu čovjeka.
U nizinskim krajevima najčešće se pojavljuje u naseljima i uz njih, osobito ondje gdje postoji spoj vode, starijih zgrada i otvorenih prostora. Iako je mnogi povezuju s gradovima, mrka crvenrepka se redovito može vidjeti i u prirodi — na stjenovitim padinama, rubovima šuma, riječnim liticama i kamenitim područjima.
🔬 Podvrste i hibridizacija
Mrka crvenrepka (Phoenicurus ochruros) ima između 5 i 7 podvrsta, ovisno o autoru, a razlike se temelje na morfologiji i mitohondrijskoj DNA.
U zonama gdje se njezin areal preklapa s područjem obične crvenrepke (P. phoenicurus) zabilježena su međusobna križanja.
Smatra se da proces specijacije između ove dvije vrste još nije u potpunosti dovršen.
Križanci izgledaju zdravo, no nema pouzdanih podataka o njihovoj plodnosti.
Zanimljivo je da je sve do sredine 20. stoljeća bila pretežno planinska gnjezdarica. Tek tada počinje silaziti u nizine, prateći širenje urbanih zona. Prve gradske populacije nastanjivale su ruševine, jer je u njima, kako se pretpostavlja, prepoznala sličnost s prirodnim staništima stijena. Danas je njezina prisutnost gotovo sinonim za stara dvorišta, napuštene zgrade, gospodarske objekte i visoke zidove na kojima može sigurno gnijezditi i promatrati okolinu.
Ta sposobnost prilagodbe čini mrku crvenrepku jednom od najuspješnijih “gradskih” ptica Europe.
SELIDBE
U Hrvatskoj se mrka crvenrepka pojavljuje kao gnjezdarica, stanarica, preletnica i zimovalica. Djelomična je selica, zimu provodi u južnoj Europi i sjevernoj Africi (južna granica prostora zimovanja je Sahara). Tijekom seoba iz sjevernijih krajeva Europe prema jugu, jedan dio populacije zimuje uz obale rijeka jadranskog sliva. Naše ptice zimuju uglavnom na Sredozemlju. Seobe prema jugu počinju u rujnu i listopadu, a povratak na gniježđenje je u ožujku i travnju.
GNIJEŽĐENJE
Mužjaci se vraćaju prvi sa zimovanja, nekoliko dana prije ženki, zbog osvajanja teritorija za gniježđenje. Teritorij obilježavaju pjevom („fist–tek-tek-tek“). Mužjaci u svadbenom ruhu udvaraju ženakama prije parenja i pri tome kočopere repom i izvode razne vratolomije. Ženkama pokazuju potencijalna mjesta za pravljenje gnijezda na svom teritoriju (rupe u drvetu, pukotine u stijeni, potkrovlje zgrade, žljebovi, čak i stara gnijezda lastavica). Na povoljnom staništu s izobiljem hrane aktivna gnijezda mogu biti međusobno vrlo blizu, udaljena svega nekoliko metara.
Ženka gradi gnijezdo od suhe trave kojeg s obje starne oblože mahovinom. U jednom pologu je 5-6 jaja. Inkubacija traje do 15 dana, na jajima sjedi samo ženka. Mladi su čučavci i o njima brinu oba roditelja. Gnijezdo napuštaju s do 20 dana starosti, nakon čega ostaju s roditeljima do potpune samostalnosti još 10 – 15 dana. Mužjak i ženka su vrlo agresivni u slučaju obrane mladih od predatora. Tijekom sezone jedan par ima dva do tri legla. Mladi ptići kad napuste gnijezdo često su plijen ptica grabljivica i ostalih predatora (u naseljima su to uglavnom mačke).
PREHRANA
Prehrana mrke crvenrepke mijenja se tijekom godine, ali uvijek ostaje vezana uz sitne, lako dostupne izvore energije. Tijekom vegetacijske sezone, kada je priroda najživlja, glavni dio jelovnika čine beskralješnjaci: sitni kukci i njihove ličinke, pauci, gujagujavicevice i povremeno puževi. Odrasle kukce mrka crvenrepka vješto hvata i u letu, naglim uzletima s istaknute promatračnice poput ograde, kamena ili krova.
Kako se hladniji dio godine približava, prirodni izvori kukaca polako nestaju. Tada se ptica okreće drugoj hrani: u kasnu jesen i zimi jede sjemenke, suhe bobice i razne plodove divljih biljaka, koje pronalazi po živicama, parkovima i zapuštenim zemljištima.
Zahvaljujući ovoj prilagodljivosti — prelasku s životinjskog na biljni plijen — mrka crvenrepka uspješno preživljava čak i u najnepovoljnijim razdobljima godine, ostajući aktivna stanovnica naših dvorišta, vrtova i kamenih uličica.
O autoru
