Vretenca su leteći grabežljivci zvani i vilini konjici, čije ličinke žive u vodi, a odrasli lete poput malih helikoptera.
Vretenca (lat. Odonata) su jedni od najfascinantnijih kukaca našeg podneblja. Njihova duga, vitka tijela, velike mrežaste oči i prozirna krila čine ih lako prepoznatljivima, a let im je toliko precizan da često podsjećaju na male helikoptere prirode. Poznata i kao vilini konjici ili konjska smrt, vretenca su izuzetno uspješni grabežljivci – i u zraku i pod vodom. Dok odrasli love druge kukce u letu, njihove ličinke žive skrivene na dnu močvara, jezera i rijeka, gdje neumorno vrebaju plijen.
IZGLED
Vretenca su drevna skupina kukaca čije su se današnje vrste malo promijenile kroza stotine milijuna godina od svojih predaka u prvim šumama karbona. Dijele se u dvije skupine. U debelostrukih vretenaca (Anisoptera) stražnja su krila šira od prednjih, a pri mirovanju ih drže položena. Tankostruka vretenca (Zygoptera) imaju posve jednaka krila koja pri mirovanju usprave.
Vretenca obaju skupina veliki su i šareni kukci pa najveća vrsta veliki car naraste do 8,5 cm. Neki su nebeskoplavi poput vretenca, a vatreni je jurišnik jarkocrven. Nerijetko ih krase uzorci još smeđeg, zelenog, žutog… Neki imaju i šarene mrlje na krilima.
Tijelo im je duguljasto i s dva para opnastih, prozirnih krila na kojima se vidi mrežasta nervatura. Noge su im relativno slabe. Izvrsni su letači (posebno debelostruka vretenca), među najbržima u svijetu kukaca, a unatoč velikim krilima i brzim zamasima, ne čuje se zujanje, katkad šuškanje. Kada prednjim parom zamahuju prema gore, stražnjim zamahuju prema dolje i obrnuto.
Mogu letjeti i na mjestu, a onda u trenu “nestati” i to u svim smjerovima, čak i unazad. Vretenca u letu love druge komarce, mušice i druge kukce. Prvo ih uhvate trnastim nogama, zatim ih snažnim usnim organima grizu i proždiru. U lovu se snalaze velikim, kuglastim očima koje čine veći dio glave, sastavljenim od 10 000 okašaca, što im daje izvrstan pregled prostora.
DVOSTRUKI ŽIVOT VRETENACA
Često se vidi da dva vretenca lete zajedno, i to svinutih tijela u obliku srca, što je dio “ljubavnog plesa“. Mužjak primi ženku pomoću svojih zadčanih nastavaka za čelo i iza glave ili za prsa. Nakon oplodnje ženka sama ili u društvu mužjaka polaže jaja u vodu ili ih urezuje i utiskuje u vodeno bilje.
Tu počinje vodena faza života ovih kukaca. Ličinke su izduženog oblika, često s nastavkom na kraju tijela. Žive na dnu i dišu škrgama te su također grabežljive i love druge beskralježnjake u vodi, ali i punoglavce, čak i riblju mlađ. Plijen love krinkom, posebno izduženim čeljustima koje mogu izbaciti poput opruge. Plijen potom grizu, baš kao i odrasli.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Ličinke žive na dnu i do tri godine, presvlačeći se 9 – 16 puta, a nakon zadnjeg će presvlačenja ispuziti van i pričvrstiti se za biljku ili stijenu. Nakon nekog će vremena iz njega izići mladi leteći kukac koji se još neko vrijeme suši i dobit će krila te otići u svijet. Iza njega ostaje smećkast svlak, posljednja uspomena na život na dnu. Nakon godina na dnu, vretenca imaju najviše tri mjeseca za lov, obranu teritorija i, najvažnije, da se spare i pokrenu novi ciklus.
Vrste vretenaca u Hrvatskoj
Bogatstvo vodenih staništa u Hrvatskoj, osobito u kontinentalnom dijelu zemlje, čini našu zemlju idealnim domom za raznolik svijet vretenaca (Odonata). Ta krilata stvorenja, često nazivana i draguljima močvara, posebno su broja u područjima poput Kopačkog rita, Lonjskog polja, Turopolja, dolina rijeka Mure i Drave te Neretve – sve redom staništa izuzetne biološke raznolikosti. Ova područja obiluju kako uobičajenim europskim vrstama, tako i rijetkostima koje Hrvatsku čine posebnim biogeografskim prostorom.
U našoj zemlji zabilježeno je više od 70 vrsta vretenaca. Osim uobičajenih vrsta poput običnog plavetnjaka (Enallagma cyathigerum), crvenog vretenca (Sympetrum sanguineum) ili plavog kraljevića (Anax imperator), Hrvatska je dom i nekim rijetkim, lokalno značajnim vrstama:
- Jezerski regoč (Lindenia tetraphylla) – impresivna vrsta debelostrukog vretenca koja krasi velika stajaćica Dalmacije. Njegova prisutnost u Hrvatskoj označava zapadnu granicu areala ove vrste.
- Gorski potočar (Cordulegaster heros) – pravi čuvar planinskih potoka, poznat po svojoj impozantnoj veličini i letećem ponašanju uz brze, čiste potoke kontinentalne i gorske Hrvatske. Ujedno je i indeksna vrsta očuvanja prirodnih tokova.
- Konavoski knez (Caliaeschna microstigma) – endemična ljepotica Jadranske obale, koja u Hrvatskoj obitava isključivo u Konavlima, čineći taj kraj posebno značajnim za očuvanje biološke raznolikosti na nacionalnoj i europskoj razini.
Hrvatska, zahvaljujući svom geografskom položaju i raznolikosti vodenih ekosustava, istovremeno pruža utočište vrstama sjeverne, srednje i južne Europe, ali i nekima koje su kod nas na rubovima svojih staništa. Upravo zato je proučavanje i očuvanje vretenaca ključno za zaštitu vodenih ekosustava, jer su one bioindikatori kvalitete vode i nepogrešivi znak zdravlja okoliša.
U svijetu gdje su močvarna staništa sve ugroženija, prisutnost i raznolikost vretenaca u Hrvatskoj svjedoči o još uvijek iznimnoj očuvanosti prirode – koju valja čuvati, ne samo zbog njih, nego i zbog nas samih.
O autoru
