Europska je lignja najčešća lignja u Jadranu. Zbog ukusna mesa sve se više lovi, a noć na moru sve je osvjetljenija fenjerima kojima se love ove životinje.
foto: Alfiero Brisotto
Lignja (Loligo vulgaris) je česta vrsta glavonošca u Jadranskom moru, a omiljen je plijen ribolovaca. Naraste 15 – 25 cm, ali može i dosta duže. Mužjaci su veći od ženki. Na vretenastom i duguljastom tijelu ističe se osam krakova s dva reda pipaka te dva veća lovna kraka. Lignja je životinja pelagijala te se aktivno kreće u svim smjerovima, pri čemu joj pomažu dvije velike bočne peraje. Kreće se uspješnim izbacivanjem mlaza vode iz sifona pa je najbrža od svih glavonožaca. U otvorenome moru juri brzinom i deset čvorova za plijenom, i to često većim i od nje same. Lovi ribu, rakove, čak i lignje. Na plijen ispaljuje lovne krakove kojima ga dovlači do ostalih krakova koji ga grabe. Ustima u obliku kljuna papige potom kida žrtvu. Lignja lovi na dubinama od 20 do 70 metara, a zimi može zaroniti i do 500 metara. Obično obitava iznad pješčanog ili muljevitog dna.
Najaktivnija je noću, a velikim očima dobro vidi i u većim dubinama. Rožnica joj je zaštićena membranom koja ima senzore za njuh i vibracije. Kao i drugi glavonošci, i lignje mogu mijenjati boju tijela, najčešće između sivkaste, smećkaste i crvene. Tako se prilagođavaju okolišu, ali i komuniciraju, osobito za parenja. Lignje se najintenzivnije pare potkraj jeseni i na početku proljeća. Postaju spolno zrele kada dosegnu 10 – 16 cm; mužjaci prije jer brže rastu. Ženka leže oko 6000 jajašaca koja objesi na podlogu kao vrpce. Nakon dvadesetak dana izlegu se malene lignje koje nekoliko dana žive kao plankton. Lignje žive kratko i poslije parenja obično ugibaju.
Europska je lignja ukusna i hranjiva te se izlovljavaju velike količine; procjenjuje se da se u Jadranu izlovi od 1000 do 15 000 tona na godinu.
O autoru
