Poljski šturak (Gryllus campestris) je zrikavac koji živi u zemlji, a poznat je po svom glasnom večernjem cvrčanju s livada i travnjaka.
Kad se smiri vjetar, a nebo oboji zlatnim tonovima zalaska, s livada dopre jedinstveni zvuk koji najavljuje dolazak večeri – to je pjesma poljskog šturka. Ovaj neumorni glazbenik prirode, znanstvenog imena Gryllus campestris, pripada skupini zrikavaca i većinu svog života provodi skriven u rupama ispod zemlje. Iako ga rijetko viđamo, njegov cvrkut odzvanja ljetnim noćima, dajući dušu i ritam krajoliku. Upoznajmo bliže ovog skrovitog, ali glasnog stanovnika naših livada.
Kako izgleda poljski šturak
Poljski šturak (Gryllus campestris) pripada skupini ravnokrilaca i dio je šire obitelji zrikavaca ili šturaka, srodan skakavcima s kojima dijeli mnoge morfološke osobine. Na prvi pogled izgleda poput malenog oklopljenog borca – valjkastog tijela, velike glave i izrazito dugačkih, nitastih ticala koje koristi za orijentaciju u mraku podzemnih tunela.
Tijelo mu je prekriveno tamnim, gotovo crnim oklopom, dok su mu leđa nešto svjetlija, često smećkasta ili tamnosiva, što ga čini teško uočljivim među busenjem trave i zemljom. Mužjaci su obično nešto veći od ženki, ali rijetko prelaze 23 mm dužine. Ima moćne čeljusti prilagođene za grizenje biljne tvari, ali se njima koristi i za obranu teritorija.
Poljski šturak -glazbenik livada
Ono što ga čini posebno prepoznatljivim su velika stražnja krila, koja mužjak koristi za stvaranje onog čuvenog cvrčanja. Zanimljivo je da većina jedinki ima skraćena prednja krila, dok su stražnja krila razvijena samo kod mužjaka i to prvenstveno u svrhu proizvodnje zvuka, a ne za letenje. Unatoč tome, poljski šturak nije dobar letač i najveći dio života provodi u svojoj podzemnoj jazbini.
Njegov pomalo neobičan, ali savršeno prilagođen izgled čini ga pravim simbolom noćnog života livada.
Mužjaci se glasaju s pomoću tzv. stridulacijskih organa ili zrikala. To rade međusobnim trenjem nazubljenih žilica prednjih krila, gudala i ogledala. Najviše su aktivno u proljeće i rano ljeto, kada traje vegetacijska sezona. Mužjaci su teritorijalni i agresivno brane svoj teren, dok su ženke lutajuće.
Jazbina u podzemlju
Prije pjevanja, mužjaci iskopaju hodnik u zemlji i urede ga za svoju družicu, stanu na vrata hodnika i dozivaju ženku. Mužjaci se znaju i “potući” za hodnik. Kad im ženka dođe, uvedu ju u svoje odaje, pare se s njom i nakon toga ona položi jaja. Zabilježeno je da neki mužjaci zatoče u svojim odajama jednu ženku i pare se s njom, a nakon toga joj zakrče put u smjeru izlaza i pohlepno dozivaju novu ženku.
Poljski šturci su aktivni danju i početkom noći, na ulazu svoje jazbine. Šturci su kukci koji ne lete pa gubitkom populacije se teže oporavljaju.
Čime se hrane šturci?
Poljski šturak najveći dio dana provodi u podzemnim hodnicima koje sam iskopa ispod površine tla. Iako bi se zbog njegove građe moglo pomisliti da je grabežljivac, on je zapravo biljojed – pravi vegetarijanac među kukcima.
Hrani se nježnim zelenim dijelovima biljaka, poput listova, stabljika i mladih izbojaka, ali rado će pojesti i sjemenke ili mekano korijenje koje pronađe u svojoj blizini. Najaktivniji je u sumrak i rano navečer, kada izlazi na ulaz svoje jazbine i traži hranu u okolici.
Uloga šturka u ekosustavu je važna jer pridonosi razgradnji biljnog materijala, a istovremeno služi i kao hrana za mnoge ptice, gmazove i male sisavce. Time postaje važna karika u hranidbenom lancu livadnih i travnatih ekosustava.
Razmnožavanje šturaka
Kod poljskog šturka, razmnožavanje počinje romantičnim večernjim pjevanjem – mužjaci iz svojih hodnika zovu ženke glasnim cvrčanjem, koje proizvode trljanjem krila. Kad ženka pristigne, mužjak ju vodi u svoju jazbinu, gdje dolazi do parenja.
Nakon parenja, ženka pomoću leglice – dugačke, tanke strukture na kraju tijela – polaže jaja duboko u zemlju, na skrovita i sigurna mjesta. U prosjeku može položiti desetke pa i stotine jaja, ovisno o uvjetima.
Ličinke se iz jaja izlegu tijekom ljeta i izgledom podsjećaju na umanjene odrasle šturke, ali bez razvijenih krila. One prezimljuju u zemlji, skrivene od hladnoće i predatora, a razvoj traje do idućeg proljeća, kada se nastavlja njihov put prema odrasloj dobi.
Ovaj način života, s velikim dijelom ciklusa skrivenim pod zemljom, čini šturke posebno osjetljivima na promjene u staništu, poput preoravanja tla ili gubitka prirodnih livada.
Gdje živi poljski šturak?
Poljski šturak (Gryllus campestris) nastanjuje suha, sunčana staništa s niskom vegetacijom, poput prirodnih travnjaka, livada, rubova polja i pjeskovitih tala. Takva područja mu pružaju idealne uvjete za kopanje podzemnih hodnika, sunčanje na ulazu u jazbinu i nesmetano pjevanje.
Najčešće ga možemo pronaći u panonskom dijelu Hrvatske, gdje su klimatski i zemljišni uvjeti najpovoljniji, a nađen je i u Gorskom Kotaru, Lici i Istri. Na pogodnim lokacijama zna biti vrlo brojčan, iako je općenito sve rjeđi zbog gubitka prirodnih travnjaka uslijed urbanizacije, intenzivne poljoprivrede i zarastanja terena.
Unatoč tome, poljski šturak je na Crvenoj listi IUCN-a (Međunarodne unije za očuvanje prirode) kategoriziran kao “najmanje zabrinjavajuća vrsta” (Least Concern), što znači da trenutno nije globalno ugrožen – ali se lokalno stanje populacija ipak treba pažljivo pratiti.
Očuvanje prirodnih livada i tradicionalno korištenih krajolika ključno je za opstanak ovog simboličnog pjevača večernjih livada.
O autoru
