Obična lisičina (Echium vulgare) je otporna vrsta prilagođena na sušu, a ima i primjenu u narodnoj medicini.
Obična lisičina je submediteranska vrsta iz porodice oštrolista (Boraginaceae) koja se rasprostranila i na području Međimurja. Biljka je dvogodišnja; prve godine samo prikuplja organske tvari potrebne za cvatnju, koja nastupa sljedeće godine. Raste po cijeloj Hrvatskoj, najviše u krškom dijelu zemlje. Pojavljuje se uglavnom na čistinama, uz puteve, po nasipima te na neobrađenom poljoprivrednom zemljištu.
Snažni vretenasti korijen je dugačak i pri dnu razgranat, što je prilagodba na sušu. U vretenasti korijen biljka prikuplja pričuvu hrane tijekom prve godine života. U proljeće prve godine iz sjemenke se razvija nadzemni izdanak kojeg čine listovi u rozeti. Prizemni listovi imaju peteljke, dugi su do 15 cm, na izduženoj linealnolancetastoj plojki izražena je središnja lisna žila. Rubovi plojki su ravni, a vrh ušiljen. Sljedeće godine izrasta zeljasta stabljika, uglavnom uspravna, do 1 m visine (ponekad može biti i povijena), okrugla na popriječnom presjeku. Cijela stabljika je razgranata i potpuno prekrivena tvrdim dlakama (obrana od biljojeda). Listovi na stabljici su naizmjenični i sjedeći, bez peteljki. Plojke listova su lancetaste, pri vrhu kratko zašiljene i hrapave zbog prisustva dlaka. Rubovi plojku su cjeloviti. Prema vrhu stabljike listovi su kraći.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Pojedinačni dvospolni cvjetovi poredani su u cvat u obliku grozda. Čaška ima 5 nejednolikih i međusobno sraslih lapova (dlakavi i zašiljenih vrhova). Čaška je duplo kraća od vjenčića koji se sastoji od 5 ljevkasto sraslih latica u bazi. Boja latica se mijenja ovisno o pH vrijednosti sadržaja vakuola u stanicama. U mlađih biljaka latice su ružičaste zbog blago kiselog pH. U starijih biljaka latice su plave boje zbog lužnatog pH. Crvenkastih prašnika ima 5 i nisu jednake duljine. Plodnica je sastavljena od 2 plodna lista. Cvatnja je u lipnju i srpnju, ponekad i u kolovozu. Oprašivanje obavljaju kukci, uglavnom pčele, ose, leptiri. Jednosjemeni plodovi su trokutastog oblika.
Zbog prisustva brojnih bioaktivnih tvari poznata je primjena obične lisičine u narodnoj medicini. Usitnjeni listovi su stavljani na mjesto zmijskog ugriza. Upravo zbog toga u nekim jezicima (talijanski, francuski, španjolski i engleski) koriste se izvedenice latinskog naziva roda Vipera (pr. poskok, riđovka) za naziv ove biljke. Stručni naziv roda dolazi od latinizirane grčke riječi echis, što znači otrovna zmija. Obična lisičina se uzgaja i hortikulturno. Mljevene pržene sjemenke su se upotrebljavale za pripremu napitka poput kave.
Obična lisičina je važna biljka za razvoj dnevnog leptira stričkovca (Vanessa cardui L.) čija ženka polaže na donju stranu plojke.
O autorima:
Mišo Rašan profesor je kemije i biologije, autor mnogih udžbenika, priručnika i radnih bilježnica. Turistički je pratitelj, zaljubljenik u prirodu, putovanja i planinarenje. Luka Hercigonja njegov je učenik, biolog amater te fotograf prirode iz Međimurja. Surađuje s ornitolozima i ostalim znanstvenicima u istraživanju flore i faune Međimurja. Pogledajte njegovu stranicu.
O autoru
