Crnokrpica (Telescopus fallax) je uz zmajura jedna od naše dvije poluotrovnice. Nije opasna za čovjeka, a nalazimo ju u krškom području Hrvatske.
Crnokrpica prosječno naraste oko 75 centimetara u duljinu, ali ponekad može doseći i duljinu od čak 130 centimetara. To je vitka je zmija, plosnate i jajolike glave. Oči imaju tanke vertikalne zjenice nalik mačjima što može zavarati da se radi o otrovnici iz skupine ljutica (Viperidae). No, zahvaljujući obojenost ipak j ulako raspoznajemo. Leđna je strana sivkasto smećkasta s jasno vidljivom crnom mrljom na vratu te jednim redom krupnih tamnih mrlja duž leđne strane. Trbušna je strana žućkasta do bjelkasta, ponekad čak i roza, a često na sebi ima i nepravilne tamne mrlje. Ima velike ljuske na glavi te glatke ljuske na leđima koje su najčešće raspoređene u 19 redova.
Saznajmo više o zmijama Hrvatske!
Zbog tamnih pjega može ju se zamijeniti s juvenilnim jedinkama četveroprugog kravosasa ili tamno obojanom crvenkrpicom. Od kravosasa i tamnih crvenkrpica se razlikuje po broju redova tamnih mrlja duž leđa – jedan naspram dva kod crvenkrpice i više kod kravosasa. Od ljutica se razlikuje po obliku glave i po tome što ne posjeduje cik-cak uzorak karakterističan za ljutice.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
U Hrvatskoj dolazi sve od Istre do krajnjeg juga, obuhvaćajući čitavo obalno područje i mnoge otoke. Živi na nižim nadmorskim visinama, uglavnom do 500 metara nmv. Voli kamenita staništa, pogotovo suhozide, stare zidove, ruševine, stijene, te osunčane humke i brdašca. Ponekad ju se može naći i na pjeskovitim staništima pod vegetacijom. Često ju se može susresti blizu ljudskih naselja. Uglavnom je noćna vrsta koja lovi plijen u sumrak, a po danu je aktivna samo u hladnijim dijelovima godine. Ako ju se uznemirava zna se ponašati poput otrovnica, glasno sikčući i pokušavajući ugristi napadača.
Hrani se prvenstveno gušterima, pogotovo macaklinima i guštericama, a rijeđe jede male zmije i male sisavce te kukce. Zbog toga često ih nalazimo ispod javne rasvjete dolaze, kao i u naselja, jer im je tamo najlakše pronaći macakline, njihovu omiljenu hranu. Zubi otrovnjaci smješteni straga u gornjoj čeljusti, obično u razini oka. Otrov u roku od nekoliko minuta paralizira sitni plijen, za čovjeka je bezopasan.
Foto: Boris Lauš, Hyla
O autoru
