Bijela vrba (Salix alba) najčešća vrsta je uz naše nizinske rijeke i jezera, pogotovo najniža i poplavna područja. Može preživjeti tjednima u poplavnoj vodi.
Bijela tvori prostrane šume u Podravini i Podunavlju, no nalazimo je uz rijeke, potoke i jezera, uz rubove poplavnih područja, od nizina do pretplaninskog područja 1000 m nadmorske visine. Rasprostranjena je u srednjoj i južnoj Europi, u središnjoj Aziji i sjevernoj Africi. Raste na svijetlim, vlažnim i poplavljenim, bazičnim i vapnenačkim, pjeskovitim i šljunkovitim tlim.
Bijela vrba može narasti i do dvadeset metara. Deblo je nepravilno i grubo, prosječno promjera do 1,5 metra, grane su horizontalne i nisu jako debele, a vrhovi su svinuti su prema dolje. Krošnja je velika, široka i prozračnu. Kora bijele vrbe, kao i većine drugih je u starosti vrlo ispucala. Zbog toga, ali i mnogih krhkih i suhih starih grana koje lako pucaju nema penjanja na vrbe!
Njene su šume neuredne (često u zajednici s topolama), prepune otpalog granja ili dovućenog poplavama. Ljeti podsjećaju na džungle ili prašume. To su šume manjeg gospodarskog značaja.
Drvo je mekano, a zajedno s ostalim vrstama (breza, jela, lipa, topola) spada u meke listače. Meke listače imaju manju gustoću, mekše i finije drvo od tvrdih listača sa vlaknima debljih stijenki. Takvo mekano drvo vrlo je pogodno za djetliće koji lako dube gnijezda, a stara gnijezda preuzimaju ostale ptice dupljarice poput brgljeza, sjenica itd.
Ima dobro razvijen korijenov sustav s dubokom glavnom žilom te brojnim bočnim korijenjem. Izbojci sivkasti i žilavi. Kao i u drugih nizinskih vrsta vezanih uz rijeke, lišće je duguljasto i tanko. Naraste do 10 cm dugo i oko 1,5 cm široko, u početku gusto srebrnasto-svilenasto, kasnije odozdo srebrnasto-dlakavo, u sredini najšire, fino i žlijezdasto napiljena ruba, s palistićima.
Cvjetovi kao i u svih vrba su relativno neugledni. To su žućkaste rese, dugačke do 7 cm na postranim mladicama. Muški cvjetovi imaju 2 prašnika, antere su zlatnožute a pri osnovi imaju dvije nektarije. Oni privlače pčele i ostale kukce na radost pčelara. Pčele mogu na jednom hektaru šume bijele vrbe skupiti i do 150 kg meda. Ženski cvijet ima jednu golu plodnicu i jedan nektarij, dva režnja njuške povinuti su na stranu. U doba cvatnje, za vrijeme ili netom nakon listanja u ožujku i travnju, vrba a time i šume doslovno požute, a slatkasti miris nektarija širi se u zraku.
Plod bijele vrbe je jajasta čahura koja dozrijeva u lipnju, a sadrži veliki broj sitnih sjemenki koje su prekrivene bijelim dlačicama. Najčešće u svibnju, vjetar raznosi te plodove i čini se kao da je snježna mećava. Razmnožavanje je sjemenom i vegetativno. Grančice uspijevaju u vlažnoj zemlji, jer lako puštaju korijenje te biljke vrlo brzo rastu. Biljke imaju i veliku izbojnu snagu iz panjeva.
Od njih je bijela vrba najviše sklona vodi, prava močvarna vrsta. Može podnijeti stotinjak dana u vodi, a tada razvija adventivno korijenje pomoću kojeg dolazi do kisika. Takvo korijenje raste s debla i grana se kao dugačke grube niti. Njezini klijanci mogu rasti 10 dana bez kisika i na 100% količine CO2 što joj daje kompetitivnu prednost pred topolama. Korijenje spušta do granice tla i matičnog supstrata (pijeska i šljunka) i tu završava sitnim korijenjem. Bijela vrba stoga je tipična vrsta Kopačkog rita gdje prekriva hektare ovog parka prirode. Ovdje raste u zajednici s močvarnom broćikom.
Bijela vrba je i kolonizatorska vrsta. Rate vrlo brzo, podnosi i vlagu i sušu, te raste na vrlo siromašnim tlima. Raste na golim šljunčanim i pjeskovitim sprudovima, zajedno s drugim pionirskim vrbama (rakita, bademasta vrba, pepeljasta vrba te topole). Vrbe zarobljavaju sediment (šljunak, pijesak, mulj) te tako stvaraju tlo i povoljne uvjete za razvoj drugih biljnih zajednica. Te šikare pionirskih vrsta vrba pomalo zarastaju u poplavne šume vrba i topola, poznate s riječnih obala Mure, Drave i Dunava.
Kora bijele vrbe još od antičkog doba smatra se izvrsnim lijekom za bolesti koje izazivaju visoke temperature te za jaka reumatska oboljenja. Znanstveno je dokazano da je salicilna kiselina iz kore vrbe mnogo manje štetna od kiseline proizvedene na sintetički način. Tako da se naziva i prirodnim aspirinom. Doznajte više o njenim ljekovitim svojstvima i magijskom djelovanju. Nadalje, mlade jednogodišnje grančice su vrlo čvrste i elastične te se koriste za pletenje košara.
Slična vrsta je krhka vrba, a česta je hibridizacija ove dvije srodne vrste. Postoji nekoliko različitih forma bijele vrbe koje se uzgajaju kao ukrasne biljke:
- Calva
- Sericea
- Vitellina
- Tristis
O autoru
