Kad u šumi padne kiša, na šumskom se tlu iz lišća i mahovine pojavljuje pjegavi daždevnjak.
Iako podsjećaju na guštera, vodozemci su. Najlakše ih prepoznajemo po crnom tijelu sa žutim mrljama – okruglastim ili izduženim. Katkad su mrlje male pa je pjegavi daždevnjak gotovo crn, a nekad su velike pa dominira žuta boja. Iako relativno robusni, daždevnjaci imaju kratke noge kojima se sporo gegaju po tlu. Doduše, pri opasnosti mogu priviti noge uz tijelo poput zmije te vijugajući naglo pobjeći. Rep je zato dugačak i koristi im u plivanju kad su u vodi. Narastu od 15 do 25 cm.
Žive u sjeni u šumama, provodeći dan ispod lišća, stabala ili kamenja, a izlaze noću. Kao i većina vodozemaca, zahtijevaju vlagu. Jedino su za vlažnih i kišnih dana aktivni i danju. Hrane se beskralježnjacima – gujavicama, puževima, kukcima i ostalim sitnim životinjama.
Kad ih se primi, iz kože počinje izlaziti gusta mliječna sluz s otrovom. Njome se daždevnjaci brane od grabežljivaca. U svojem životnom prostoru trebaju čist i hladan potok ili stajaćicu za razmnožavanje, ali voda nije potrebna odmah. Daždevnjaci se pare na kopnu te mužjak traži ženku. Kad je nađe, priječi joj put, trlja je njuškom te se zavlači ispod i hvata je prednjim udovima u ampleksus.
Pritom mužjak na tlo pušta spermatofore (paketiće sperme) i na njih namješta ženkinu kloaku. Spermiji tako ulaze u ženku i oplođuju jaja. Ženka ih potom nosi od šest do osam mjeseci i kad se razviju, u vodu ispušta od 30 do 70 ličinki (dugačkih od 20 do 75 mm). Ličinke se hrane vodenim životinjama poput kukaca, račića i ostalih.
Rasprostranjen je na području cijele Hrvatske, no nije prisutan na jadranskim otocima i dijelovima Dalmacije.
O autoru
