Zec je u basnama brz, ali ne baš previše pametan. Kao simbol plodnosti, zec skakuće i skriva uskrsna jaja, što korijene vuče još iz germanske mitologije.
Zeca (Lepus europaeus) se najlakše prepoznaje po njegovim dugačkim uškama na izduženoj glavi. Na njušci ima duge osjetilne dlake (brkove). Dugačak je od 50 do 75 cm, a težak od 2,5 do 4 kg. Smećkaste je boje, a na trbuhu više sivkastobijel. Stražnje su mu noge dugačke i služe brzom i dugom trčanju na otvorenom, čak do 70 km/h. Kad bježi od grabežljivaca, često mijenja smjer trčanja. Prednjim nogama može kopati.
Živi u većini područja Hrvatske, najviše na travnjacima, ali čest je i na poljima te drugim staništima. Najaktivniji je noću, a danju je skriven od grabežljivaca u nekom udubljenju. Zečevi se često hrane zajedno, što im daje sigurnost od nadolaska grabežljivaca. Svježi izmet jedu još jednom da bi iskoristili hranjive tvari do kraja. Toptanjem prednjim nogama upozoravaju ostale zečeve na opasnost. Iako sliči glodavcu, zec je dvojezubac. Sjekutići su mu veliki i neprestano rastu. Njima kida bilje koje potom drobi kutnjacima. Iako biljojed, zec nema složenu i učinkovitu probavu kao preživači pa jede svoj poluprobavljeni izmet. Njegovu prisutnost prepoznajemo upravo po tim kuglicama.
PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!
Inače skroviti zečevi u proljeće se počinju naganjati – doba je parenja. Ima i borbi, koje podsjećaju na boks prednjim šapama. Mužjaci se bore za dominaciju. Kad je ženka spremna, potrčat će i provjeriti izdržljivost mužjaka koji juri za njom. Zečevi se pare veći dio godine, od siječnja do kolovoza, a ponajviše u ožujku. Prosječno ženka ima tri legla u godini. Mlade, njih 2 – 4, koti u zaklonu u travi nakon četrdesetak dana. Zečići odmah progledaju i spremni su pobjeći pri opasnosti. Danju su skriveni, a izlaze na otvoreno u sumrak kada ih majka hrani.
Slična je vrsta kunić, koji živi u sredozemnom dijelu Hrvatske. Manji je, nježniji, kopa sustav brloga u kojima se razmnožava i skriva od opasnosti.
O autoru
