Become a Patron!
Priroda Hrvatske

Sremza (Prunus padus)

Sremza, Prunus padus

Sremza (Prunus padus) je višegodišnja drvenasta biljka iz porodice ruža (Rosaceae).

U Međimurju je sremza poznatija pod nazivom črenslo. To je grm ili drvo zaobljene krošnje visine do 15 m. Samoniklo raste na rubovima šuma ili u svijetlim šumama u kojima dominiraju hrast lužnjak, vrba ili topola. Posebno preferira vlažne terene. Zbog plodova i lijepog bijelog cvata ovu divlju vrstu ljudi uzgajaju u svojim vrtovima i voćnjacima. Vrlo je otporna na niske temperature i zimi podnosi do -30°C.
Sremza ima plitak korijenov sustav, ali je zato dobro razvijen u širinu ispod površine tla. Lako se prepoznaje po kori na stablu koja je tamnosmeđa ili tamnocrvena s bijelim točkicama. Mlade grančice na vrhovima su sivo smeđe sa svjetlijim otvorima za provjetravanje koje nazivamo lenticele. Lenticele su vidljive kao brazde ili kvržice. Listovi su jednostavni jer se na jednoj peteljci nalazi samo jedna ovalna plojka nazubljenih rubova i ušiljenog vrha. Lisne žile su viličasto raspoređene. Na naličju plojki uz lisne žile vidljive su dlačne tvorevine.

PRATITE NAS NA FACEBOOKU I INSTAGRAMU!

Cvatnja sremze započinje u travnju, usporedno s listanjem. Tada su krošnje prepune prekrasnih bijelih grozdastih cvatova. Pojedinačni cvjetovi su dvospolni. Čaška sadrži 5 lapova, vjenčić 5 bijelih latica. Unutar ocvjeća ima puno prašnika i jedna plodnica sastavljena od jednog plodnog lista. Cvjetove oprašuju kukci, zbog peluda i slatkog nektara.
Iz oprašenih cvjetova razvija se plod sočnog i mesnatog usplođa u kojem je jedna sjemenka. Takav plod nazivamo koštunica. Plodovi sazrijevaju od lipnja do kolovoza, jestivi su i bogat su izvor glukoze i vitamina C. Plod je najprije zelen, kada sazrije je crven, a stari plodovi su crne boje. U rasprostranjivanju sjemenki sudjeluju ptice tako što se hrane sočnim plodovima. Mesnato usplođe ptice probave, a neprobavljene sjemenke izbacuju izmetom. Osim sjemenkama, sremzu je moguće uspješno vegetativno razmnožavati reznicama i povaljenicama. Sremza ima veliku mogućnost regeneracije. Ukoliko se odreže stablo, iz panja će izrasti mladi izdanci.
  Sremza, Prunus padus
Sremza je medonosna biljka, međutim pčelarska praksa naših krajeva bilježi da je pčele nerado koriste za ispašu. Mogući razlog je i taj što rano u proljeće već cvatu nektarom bogatiji cvatovi koji su pčelama primamljiviji. Plodonosni potencijali sremze u nas su slabo iskorišteni. Sušeno i samljeveno mesnato usplođe svježih podova korišteno je prema narodnoj medicini protiv bubrežnog kamenca te za poboljšano izlučivanje mokraće. Plodovi se koriste za preradu u pekmeze, marmalade, različite voćne sirupe i likere.

O Autorima:

Mišo Rašan profesor je kemije i biologije, autor mnogih udžbenika, priručnika i radnih bilježnica. Turistički je pratitelj, zaljubljenik u prirodu, putovanja i planinarenje. Luka Hercigonja njegov je učenik, biolog amater te fotograf prirode iz Međimurja. Surađuje s ornitolozima i ostalim znanstvenicima u istraživanju flore i faune Međimurja. Pogledajte njegovu stranicu.

 

Podijelite ove stranice:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *